Ovaj znanstveni projekt predstavlja prvu sveobuhvatnu studiju dizajna i učinkovitosti sustava socijalne politike u Hrvatskoj. Polazna opća hipoteza projekta je bila da intenzivne društvene promjene, a osobito u hrvatskom tranzicijskom kontekstu, utječu na slabljenje socijalne sigurnosti, preobrazbu dosadašnjeg modela socijalne države te razvoj kombiniranog modela socijalne politike. U tom je vidu ideja projekta bila da je moguće i potrebno socijalno blagostanje i socijalnu sigurnost građana mjeriti temeljem odabranih i analiziranih socijalnih indikatora. Projekt je stoga bio usmjeren analizi kvalitativnih i kvantitativnih promjena pojedinih socijalnih sustava te izradi pokazatelja kojima se analizira njihova učinkovitost, kao i utjecaj reformi sustava socijalne sigurnosti na socijalnu koheziju.

Značenje projekta proizlazi iz činjenice prve sveobuhvatne analize socijalnih sustava Hrvatske, koji do sada nisu bili na taj način analizirani. Vrijednost projekta vidljiva je i u rezultatima rada. Istraživački tim je objavio knjigu „Socijalna politika Hrvatske“, kao prvu takvu studiju u Hrvatskoj. Objavljen je također veliki broj analiza koje su pionirske analize, primjerice sustava socijalne pomoći, obiteljske, mirovinske i stambene politike, a u kojima se razvoj sustava mjeri putem kvantitativnih indikatora. Osim dvije knjige i jedne uredničke, objavljeno je 43 rada u časopisima, od čega 12 CC radova (tri časopisa pripadaju Q1 časopisima odgovarajućih kategorija), kao i 12 poglavlja u knjigama uglednih svjetskih izdavača. Tri znanstvena novaka angažirana na projektu obranili su svoje doktorske disertacije, a od čega dvije u inozemstvu – Sveučilište u Indiani (SAD) i Sveučilište u Ljubljani (Slovenija).