U sklopu IRN (International Research Network) programa CNRS-a (Nacionalni centar za znanstvena istraživanja Francuske Republike) provodi se projekt pod nazivom “Les défis d’une participation accrue des citoyens au fonctionnement des institutions : entre développement d’une culture participative et démocratisation des démocraties” (Izazovi jačanja građanske participacije u funkcioniranju institucija: između razvoja participativne kulture i demokratizacije demokracija – DEFIDEM).

Ovaj petogodišnji projekt (1.1.2024.-31.12.2028.) u koordinaciji prof.dr.sc. Marthe Fatin-Rouge Stefanini (Aix-Marseille Université) produbljuje već postojeće veze među partnerskim institucijama, uspostavljene kroz druge dosadašnje istraživačke projekte. Voditeljica projekta na Sveučilištu u Zagrebu je predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu prof.dr.sc. Biljana Kostadinov, koja vodi zagrebački istraživački tim sastavljen od prof.dr.sc. Roberta Podolnjaka, prof.dr.sc. Đorđa Gardaševića, izv.prof.dr.sc. Ane Horvat Vuković te dvoje doktoranada, Dore Pavković te Frana Marka Stojkovića.

Formirana istraživačka mreža sastoji se od ukupno deset (10) partnerskih institucija iz devet (9) zemalja (Belgija, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Kanada, Mađarska, Island, Švicarska), pa tako okuplja istraživačice i istraživače s institucija kao što su: ILF-GERJC (Aix-Marseille Université), Université de Lille, Sveučilište u Szegedu, Sveučilište u Zagrebu, Université Cat. Louvain St. Louis Bruxelles, Université de Genève, Sveučilište u Reykjaviku, Sveučilište u Dublinu, Université Laval, Québec te Sveučilište u Bariju. Izbor zemalja uvjetovan je potragom za širokim spektrom demokratskih iskustava – neke od uključenih zemalja ne predviđaju postupke narodne inicijative ili referenduma na nacionalnoj ili federalnoj razini (Belgija) niti drugih mehanizama koje građani mogu izravno koristiti (Island), ali razvijaju sredstva participativne i/ili deliberativne lokalne demokracije. U Irskoj su skupovi građana (citizens’ assemblies) proizvod mobilizacije civilnog društva. Kanada postavlja pitanje komplementarnosti/natjecanja između deliberativnih procesa i referenduma. Hrvatska i Italija imaju razvijene prakse narodne inicijative i referenduma na ustavnoj (Hrvatska) I zakonodavnoj (Italija) razini, s pravnim okvirom koji se ponekad smatra prestrogim ili pretjerano ovisnim o tumačenju tijela vlasti – pogotovo ustavnih sudova. Švicarska, pak, postavlja malo formalnih ili supstantivnih ograničenja procesu narodne inicijative, te potiče pitanja o načinu na koji digitalne tehnologije transformiraju demokratsko načelo. Slučaj Mađarske zanimljiv je za ilustraciju potrebe za jasnim okvirom upotrebe savjetovanja i referenduma od strane javnih vlasti, pogotovo s obzirom na način na koji se svrha tih glasanja predstavlja (društvene mreže, posteri i sl.).

Cilj je projekta izučavanje modaliteta izravnog sudjelovanja građana u radu institucija te političkom procesu odlučivanja, na način koji bi promicao uključivost i razvoj kulture participacije. Time odgovara na zahtjeve za snažnijom uključenošću građana, i istražuje načine koji istu omogućavaju u svjetlu pokusa koji su već bili okušani te novih prijedloga. Projektne partnerske institucije prepoznaju žurnost u odgovaranju na te zahtjeve, s obzirom na krizu političkog predstavništva temeljenog na tradicionalnim metodama izbora i imenovanja predstavnika građana te visoke stope biračke apstinencije. Također prepoznaju mogućnosti koje razvoj digitalne tehnologije nudi za razvoj čitavog niza novih modusa participacije, koji mogu građane vratiti u srce procesa odlučivanja. Iako pitanja vezana za relevantnost i učinke participativnih mehanizama na sustav predstavništva te procese odlučivanja tradicionalno bivaju proučavani u sklopu politoloških istraživanja, ovaj projekt smatra pravnu perspektivu ključnom u istraživanju praktičnih aspekata građanske participacije. Uz promicanje uključivije demokracije i razvijanje kulture participacije, jedan od ciljeva projekta je tako I vratiti povjerenje građana u njihove institucije i predstavnike.

Istraživanje se zasniva na dvije transverzalne teme koje se fokusiraju na ova pitanja: 1) relevantnost povećane građanske participacije u funkcioniranju institucija, i 2) pravni okvir nužan za razvoj metoda građanske participacije. Ta dva pitanja zahtijevaju analizu konteksta, tradicija i kultura demokratske participacije u svakoj od uključenih država. Konkretno, ovo poredbeno-pravno istraživanje uvažava ideju obrazovanja za demokraciju i participaciju, što je ponavljajuća tema u debatama o opadanju demokratske participacije. Dodatno, adresirati će se i specifične teme, kao što su utjecaj pripadnika akademske zajednice na inovativne procese kao manifestacija želje civilnog sektora za uključivanjem, i relevantnost građanske participacije u procesima odlučivanja u stanjima nužde.