Trg Republike Hrvatske 14
Zagreb, Hrvatska
AKADEMIJA PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE
Adresa: Trg Republike Hrvatske 14, 10000 Zagreb
telefon: 01/4564-318, 01/4895-632, fax: 01/4564-168
IBAN: HR3023400091110019189, žiro-račun: 2340009-1110019189
MB 1604503, OIB 08712093968
e-mail: apzh@pravo.hr
TEMELJNI PODACI O RAZLOZIMA OSNIVANJA, USTROJSTVU, CILJEVIMA DJELOVANJA I PRIORITETNIM ZADACIMA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE:
I/ RAZLOZI OSNIVANJA :
Akademija pravnih znanosti Hrvatske utemeljena je odlukom 52 utemeljitelja udruge, ujedno i njenih prvih redovitih članova na Osnivačkoj skupštini 7. studenog 2001.g. Osnivačka skupština je namjerno održana u vrijeme obilježavanja 225. godišnjice postojanja i djelovanja Pravnog fakulteta u Zagrebu, naše najstarije znanstvene i nastavne pravne institucije.
Što se naziva Akademije tiče, u inicijativi za osnivanje prvotno je predloženo da to bude “Hrvatska akademija pravnih znanosti”, što zbog relevantnih odredbi iz Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti nije bilo moguće održati.
Razlozi za osnivanje Akademije, navedeni su u pismu inicijatora njenog osnivanja, prof. dr. sc. Ž.Horvatića, redovitog profesora i predstojnika Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, upućenom pozvanim sudionicima Osnivačke skupštine. U njemu, između ostalog, piše:
“Dosadašnje iskustvo nas upozorava, da se u različitim dijelovima našeg društvenog života, a poglavito u postupanju izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti prerijetko koriste spoznaje iz pravne znanosti, te da se i u hrvatskoj znanosti općenito, s nedovoljnim respektom odnosi prema toj znanosti.
Dugogodišnje djelovanje stručnih pravnih udruga u okupljanju pravnika i pravnih znanstvenika po granama njihove uže specijalnosti, možemo ocijeniti vrlo uspješnim, ali, dozvoljavam si konstataciju, također s nedovoljnim utjecajem na postupanje onih kojima su rezultati nastojanja u tim udrugama namijenjeni za dobrobit naše društvene zajednice.
Nerijetko smo suočeni s neuspjesima pojedinačnih nastojanja i istupanja naših pravnih znanstvenika, bilo zbog nerazumijevanja njihovih zahtjeva koji se odnose na potrebe za znanstvena istraživanja, bilo zbog nedovoljnog uvažavanja pojedinačnog ili skupnog znanstvenog autoriteta osoba o kojima se radi ili bilo kojih drugih razloga koji, nažalost pravnu znanost u Hrvatskoj neumjesno, neopravdano i neodrživo marginaliziraju. Ne radi se ni o kakvoj novosti u aktualnom trenutku društvene zbilje, već o , rekao bih, kroničnom stanju, u kojem se pravna znanost, snalazeći se u svim tim okolnostima, s dosta tegoba ipak kontinuirano dokazuje svojim rezultatima koji, kadikad, prema nahođenjima onih koji o tome odlučuju, koriste politici, pravnoj struci i njenoj praksi.
O uzrocima i posljedicama takvog stanja moglo bi se dugo raspravljati, a vjerojatno je da bi u toj raspravi bilo i drugačijih mišljenja od mojeg. No, ako je moja konstatacija samo djelomično točna, razlozi za zajedničko, udruženo djelovanje u društvu znanstvenika (akademiji), upravo nas koji se bavimo pravnom znanošću, nisu ništa manji i zbog drugih razloga, prije svega institucionaliziranja nezavisnog autoriteta svekolike pravne znanosti u Hrvatskoj. Za nadati se je, da bi o nekim važnim pitanjima za ostvarenje svih elemenata ustavnog načela vladavine prava, ignoriranje stajališta takvog znanstvenog autoriteta od bilo kojeg odlučujućeg čimbenika bilo doista neumjesno.
Pored toga, usporedo s nastojanjima naših pravnih fakulteta i skromnih i nedovoljnih materijalnih sredstava koje državni proračun osigurava za znanstveni rad, Akademijin bi zadatak bio i poticanje mladih znanstvenika da ustraju u oblikovanju svojeg znanstvenog identiteta i digniteta koje ona nastoji omogućiti svojim redovitim članovima. Akademija bi naime u svojoj djelatnosti uz organiziranje znanstvenih istraživanja, znanstvenih skupova i drugih znanstvenih aktivnosti nastojala mladim znanstvenicima omogućiti znanstveno usavršavanje putem stipendija u suradnji s odgovarajućim institucijama u drugim državama i sl.”
II/ CILJEVI, ORGANIZACIJA I NAČIN DJELOVANJA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE
Na Osnivačkoj skupštini, odobrena su stajališta o razlozima utemeljenja i djelovanja Akademije i usvojen je Statut koji, između ostalog, propisuje ciljeve, organizaciju i način njenog djelovanja. Prema tom Statutu, ciljevi Akademije su sustavno evidentiranje i prikupljanje svih rezultata djelovanja hrvatskih pravnih znanstvenika, poticanje i usmjeravanje interdisciplinarnog djelovanja hrvatskih pravnih znanosti, oblikovanje temeljnih zajedničkih sadržaja hrvatskih pravnih znanosti, sustavno promicanje i razvitak hrvatskih pravnih znanosti i njihovih zajedničkih sadržaja kao cjeline hrvatske pravne znanosti, poglavito radi njenog doprinosa i uvažavanja u znanstvenom nastojanju ostvarenja i zaštite vladavine prava u hrvatskom pravnom sustavu, poboljšanje uvjeta znanstvenog rada za sve pravne znanstvenike u Hrvatskoj, nastojanje da rezultati istraživanja i spoznaje u pravnim znanostima imaju odgovarajuće značenje u sustavu hrvatskih znanosti i da se njima koriste svi dijelovi državne vlasti, poticanje mladih pravnih stručnjaka da se bave pravnim znanostima, i omogućavanje mladim pravnim znanstvenicima bavljenje pravnim znanostima na odgovarajući način, te nastojanje na organiziranoj suradnji hrvatske pravne znanosti i stranih pravnih znanosti.
Po Statutu, Akademija ima redovite, počasne članove, i suradnike. Redovitim članom Akademije može postati državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat znanosti iz područja društvenih znanosti, koji se bavi pravnom znanošću i koji svojim znanstvenim radom u polju prava (objavljeni znanstveni radovi u referentnim časopisima i publikacijama sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima i sl.) značajno doprinosi razvitku hrvatske pravne znanosti.
Počasni član Akademije može biti pravni znanstvenik koji nije državljanin Republike Hrvatske, koji je svojim radom dao značajni doprinos razvitku hrvatske pravne znanosti i/ili njenom ugledu u inozemstvu.
Suradnik Akademije može biti državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat ili magisterij iz područja društvenih znanosti i bavi se pravnom znanošću. Broj redovitih članova, počasnih članova i suradnika ograničen je Statutom na 140, 15 i 70 pravnih znanstvenika.
Radi ostvarivanja ciljeva propisanih Statutom, Akademija pravnih znanosti Hrvatske djeluje putem svojih tijela: Skupštine, Predsjednika Akademije, Predsjedništva Akademije, Znanstvenog vijeća Akademije, Nadzornog odbora i Suda časti. Znanstveno vijeće Akademije je najvažnije tijelo koje potiče i ostvaruje njene ciljeve, a u njegovom sastavu su Predsjednik Akademije i svi članovi Predsjedništva Akademije (9), Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te 14 predstavnika svih specijaliziranih znanstvenih pravnih grana: Povijesti prava i pravne znanosti, Teorije prava i države i filozofije povijesti prava, Ustavnog prava, Kaznenog prava, Kaznenog procesnog prava, Građanskog prava i Obiteljskog prava, Građanskog procesnog prava, Međunarodnog prava, Financijskog prava, Upravnog prava, Trgovačkog prava i prava društava, Pomorskog i općeprometnog prava, Međunarodnog privatnog prava te Radnog i socijalnog prava.
Na Osnivačkoj skupštini Akademije izabran je prvi predsjednik Akademije prof.dr.sc. Željko Horvatić i devet članova njenog Predsjedništva. Na prvoj sjednici Predsjedništva Akademije izabrani su dopredsjednici Akademije prof.dr.sc. Branko Smerdel i prof.dr.sc. Petar Šarčević, Predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije prof.dr.sc. Nikola Gavella i Tajnik Akademije dr.sc. Davor Derenčinović. U tijeku su pripreme za prijem novih redovitih članova i suradnika Akademije.
Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike od 04. prosinca 2001. godine odobren je upis Akademije pravnih znanosti Hrvatske u Registar udruga Republike Hrvatske. Temeljem odluke Vijeća Pravnog fakulteta u Zagrebu kl.: 602-04/01-11/29 od 17. listopada 2001. sjedište Akademije pravnih znanosti Hrvatske je na adresi Pravnog fakulteta u Zagrebu, Trg maršala Tita 14.
III/ PRIORITETNA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA KOJE BI AKADEMIJA PRAVNIH ZNANOSTI TREBALA PROVESTI TIJEKOM 2002. GODINE
Znanstvena djelatnost Akademije tijekom 2002. godine trebala bi se prvenstveno odnositi na sustavno istraživanje radi dobivanja znanstvenih spoznaja o cjelokupnom hrvatskom pravnom sustavu, posebno radi ocjene njegove usuglašenosti s ustavnim načelima i zahtjevima vladavine prava (pravne države) i socijalne države. Istovremeno valja znanstvenim metodama utvrditi u kojoj su mjeri pojedini dijelovi hrvatskog pravnog sustava u međusobnom suglasju kojim se uspostavlja a zadovoljavajuća suvislost cjelokupnog sustava. Ta djelatnost ima i svoje praktične dijelove koji se odnose na sasvim konkretna i vrlo aktualna pitanja o pravnim i stvarnim mogućnostima ostvarenja i zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda i drugih ustavnih prava i sloboda, o dugotrajnosti sudskih i upravnih postupaka, o tzv. pravnoj nesigurnosti zbog čestih promjena u zakonodavstvu, itd. Cilj tih istraživanja nisu samo znanstvene spoznaje o tim i s njima povezanim sadržajima, već da one budu dostupne zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti u Republici Hrvatskoj.
Akademija smatra da je važnost nedvojbenih znanstvenih spoznaja o hrvatskom pravnom sustavu i njegovom djelovanju, posebno i osobito aktualna i s obzirom na već preuzete i predstojeće međunarodnopravne obveze Republike Hrvatske i na potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Treba bez utjecaja momentalnih političkih interesa i potreba, ali vodeći, ipak, računa o njima, koliko je realno neophodno, pomno i stručno analizirati međusobne odnose brojnih međunarodnih obveza za Republiku Hrvatsku u vrijeme kada se najavljuju obimne zakonodavne reforme radi usuglašavanja našeg pravnog sustava sa standardima i zahtjevima Europske unije. Bez takve analize, svaka pa i naša država može se naći na “vjetrometini” stalnog i nesustavnog djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti, radi udovoljavanja zahtjevima kojima je nerijetko već udovoljeno ili kojima se ne može ili ne treba udovoljiti jer su u suprotnosti s već preuzetim međunarodnim obvezama o istoj stvari. Trebalo bi, prije intervencije u bilo kojem dijelu pravnog sustava, jasno razlučiti obveze prema npr. Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe, Europskoj uniji, pa i još ponekoj međunarodnoj trgovačkoj ili drugoj organizaciji ili banci, budući da se sve one smatraju neprikosnovenim autoritetima u uspostavljanju i razvitku ” najviših, opće priznatih… itd. načela, zahtjeva, standarda,…itd. vladavine prava, civilnog društva, građanske demokracije… itd. Državna vlast mora jasno znati što joj je u tom smislu za činiti i zašto, osobito ako su neke obveze preuzete od dviju ili više međunarodnih organizacija u međusobnom nesuglasju. Drugo je opet pitanje, koje sve obveze država preuzima i zašto. No to je već tema za znanstveni rad Akademije o odnosu nacionalnog suvreniteta i globalizacije gospodarskog i političkog sustava i pravnog poretka čovječanstva.
Takvo jedno, po prvi puta na multidisciplinarnoj osnovi zamišljeno i provedeno sustavno i konzistentno znanstveno istraživanje, za rezulate kojih bi svojim ugledom jamčili vrhunski pravni znanstvenici objedinjeni nezavisnim autoritetom Akademije pravnih znanosti Hrvatske, trebalo bi značajno utjecati na razvitak hrvatske pravne znanosti i doprinijeti boljoj informiranosti sva tri dijela državne vlasti u Republici Hrvatskoj
Predsjednik Akademije
Prof.dr.sc.Željko Horvatić
U Zagrebu 10. siječnja 2002.
Na temelju članka 11. Zakona o udrugama (“Narodne novine” broj 70/97 i 106/97), Osnivačka skupština Akademije pravnih znanosti Hrvatske održana 7. studenog 2001. godine donijela je odluku o osnivanju.
Na temelju članka 13. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14), na sjednici Skupštine Akademije pravnih znanosti Hrvatske, održanoj 29. rujna 2015. godine donesen je
STATUT AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE
(Izmijenjen Statutarnom odlukom od 12. prosinca 2017. godine i Statutarnom odlukom od 1. ožujka 2021. godine)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Akademija pravnih znanosti Hrvatske nezavisna je i neprofitna udruga građana koji se bave pravnom znanošću i koji se udružuju radi institucionaliziranja nezavisnog autoriteta hrvatske pravne znanosti ostvarivanjem ciljeva predviđenih ovim Statutom.
Članak 2.
Ovim Statutom utvrđuje se naziv, sjedište i područje na kojem djeluje Akademija pravnih znanosti Hrvatske; izgled pečata, zastupanje Akademije; njeni ciljevi; djelatnosti kojima se ostvaruju ti ciljevi; ostvarivanje javnosti rada udruge; članstvo i članarina; prava, obveze i stegovna odgovornost članova, način vođenja popisa članova; unutarnji ustroj udruge; tijela udruge, njihov sastav, ovlasti, način odlučivanja, uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata i odgovornosti članova te načinu sazivanja skupštine u slučaju isteka mandata; izboru i opozivu likvidatora udruge; načinu rješavanja sporova i sukoba interesa unutar udruge; imovina i raspolaganje s mogućom dobiti; način stjecanja imovine te prestanak i postupak s imovinom u slučaju prestanka postojanja udruge.
Članak 3.
Naziv Udruge je: Akademija pravnih znanosti Hrvatske.
Skraćeni naziv Udruge je: APZH.
Uz naziv na hrvatskom jeziku, Akademija pravnih znanosti Hrvatske (u daljem tekstu: Akademija) može rabiti i naziv na stranim jezicima i to: na latinskom jeziku naziv Akademije je: Academia scientiarum iuridicarum Croatiae, a na engleskom jeziku naziv Akademije je: Croatian Academy of Legal Sciences.
Sjedište Akademije je u Zagrebu.
Akademija djeluje na području Republike Hrvatske.
Akademija ima svojstvo pravne osobe, a kao udruga registrirana je pri nadležnom tijelu državne uprave.
Akademija ima kunski i devizni bankovni račun.
Akademiju zastupa i predstavlja njezin predsjednik.
Članak 4.
Akademija ima pečat okruglog oblika promjera 35 mm koji je na vanjskoj strani oboda ispisan punim nazivom Akademije na hrvatskom jeziku, s unutarnje strane oboda na latinskom jeziku, a u sredini pečata je znak. Znak se sastoji od povijesnog hrvatskog grba s osnovicom naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrnih polja) na kojem je istaknut skraćeni naziv Akademije (APZH).
Članak 5.
Akademija može surađivati sa sličnim udrugama u zemlji i inozemstvu i učlanjivati se u slične asocijacije i udruge u zemlji i inozemstvu.
Članak 6.
Rad Akademije je javan.
Javnost rada osigurava se i ostvaruje pravodobnim i istinitim obavještavanjem članova i suradnika Akademije, a javnost putem sredstava javnog priopćavanja na način koji organizira i ostvaruje Predsjedništvo Akademije, a može se ostvarivati i putem internetskih stranica Akademije i putem društvenih mreža.
Članovi i suradnici se o radu Akademije u pravilu obavještavaju dostavom pisanih materijala i putem sjednica i sastanaka tijela Akademije, objavom na internetskim stranicama Akademije te na društvenim mrežama.
Predstavnici sredstava javnoga priopćavanja mogu prisustvovati sjednicama tijela upravljanja Akademije i izvješćivati javnost o radu tih tijela i Akademije.
Radi što potpunijeg ostvarivanja javnosti rada Akademija može izdavati svoje glasilo u skladu s propisima o javnim medijima. Odluku o izdavanju glasila donosi Skupština.
Akademija po potrebi izdaje i druga sredstva priopćavanja (biltene, plakate, periodične publikacije i sl.) sukladno propisima o javnim medijima i izdavačkoj djelatnosti.
II. CILJEVI AKADEMIJE I DJELATNOSTI KOJIMA SE OSTVARUJU NJENI CILJEVI
Članak 7.
Ciljevi Akademije su:
a) Sustavno evidentiranje i prikupljanje svih rezultata djelovanja hrvatskih pravnih znanstvenika, poticanje i usmjeravanje interdisciplinarnog djelovanja hrvatskih pravnih znanosti, oblikovanje temeljnih zajedničkih sadržaja hrvatskih pravnih znanosti, sustavno promicanje i razvitak hrvatskih pravnih znanosti i njihovih zajedničkih sadržaja kao cjeline hrvatske pravne znanosti, poglavito radi njenog doprinosa i uvažavanja u znanstvenom nastojanju ostvarenja i zaštite vladavine prava u hrvatskom pravnom sustavu, poboljšanje uvjeta znanstvenog rada za sve pravne znanstvenike u Hrvatskoj, nastojanje da rezultati istraživanja i spoznaje u pravnim znanostima imaju odgovarajuće značenje u sustavu hrvatskih znanosti i da se njima koriste svi dijelovi državne vlasti, poticanje mladih pravnih stručnjaka da se bave pravnim znanostima, i omogućavanje mladim pravnim znanstvenicima bavljenje pravnim znanostima na odgovarajući način, te nastojanje na organiziranoj suradnji hrvatske pravne znanosti i stranih pravnih znanosti.
b) Izgradnja sustava vladavine prava kroz poticanje razvitka i analitičko praćenje stanja zakonodavstva u okviru hrvatskog pravnog sustava, poticanje demokratske političke kulture kroz organizaciju i provedbu obrazovanja za demokratsko građanstvo na području društvenih znanosti, polje prava, prevenciju svih oblika nasilja, promicanje dobrog i učinkovitog upravljanja, te prevenciju korupcije i sukoba interesa u javnom i privatnom sektoru.
c) Osiguravanje pravne zaštite različitim osjetljivim skupinama (radnici, djeca i mladi, starije osobe, tražitelji azila, azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom, žrtve trgovanja ljudima i drugi) kroz besplatnu pravnu pomoć, pravno savjetovanje, međunarodnu suradnju i druge aktivnosti u skladu s propisima, promicanje prava na pristup informacijama i prava na zaštitu osobnih podataka te prava na zaštitu od svih oblika diskriminacije.
d) Razvoj i provođenje istraživanja i ostalih intelektualnih proizvoda iz područja prava u suradnji, prema potrebama i u skladu s interesom realnog sektora.
Područja djelovanja Udruge sukladno ciljevima su: demokratska politička kultura, ljudska prava, međunarodna suradnja, gospodarstvo, kultura i umjetnost, održivi razvoj, socijalna djelatnost te obrazovanje, znanost i istraživanje.
Ostvarivanje ciljeva iz ovoga članka Akademija postiže sljedećim djelatnostima:
III. ČLANOVI AKADEMIJE, NJIHOVA PRAVA, OBVEZE I ODGOVORNOST
Članak 8.
Članovi Akademije su njeni redoviti i počasni članovi.
Osim članova, u ostvarivanju ciljeva Akademije, pod uvjetima predviđenim ovim Statutom, djeluju i suradnici Akademije.
Redoviti član Akademije može biti državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat znanosti iz područja društvenih znanosti, koji se bavi pravnom znanošću i koji svojim znanstvenim radom u polju prava (objavljeni znanstveni radovi u referentnim časopisima i publikacijama sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima i sl.) značajno doprinosi razvitku hrvatske pravne znanosti.
Počasni član Akademije može biti pravni znanstvenik koji nije državljanin Republike Hrvatske, a koji je svojim radom dao značajni doprinos razvitku hrvatske pravne znanosti i/ili njenom ugledu u inozemstvu.
Suradnik Akademije može biti državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat ili magisterij iz područja društvenih znanosti i bavi se pravnom znanošću.
U Akademiji se vodi popis članova i suradnika.
Popis članova vodi se elektronički i obvezno sadrži podatke o osobnom imenu člana, OIB-u, datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, kategoriji članstva, te datumu prestanka članstva u udruzi.
Popis članova uvijek je dostupan na uvid svim članovima i nadležnim tijelima na njihov zahtjev.
Članak 9.
Odluku o prijemu u redovito članstvo Akademije donosi Skupština Akademije na temelju molbe kandidata za prijem i pozitivnog mišljenja Znanstvenog vijeća Akademije ili na temelju prijedloga Znanstvenog vijeća Akademije, a uz pisani pristanak kandidata za prijem.
Akademija može imati najviše 140 redovitih članova vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih znanstvenih pravnih grana.
Odluku o prijemu počasnog člana Akademije donosi Skupština Akademije na prijedlog Znanstvenog vijeća Akademije.
Akademija može imati najviše 15 počasnih članova.
Odluku o prijemu suradnika Akademije donosi Znanstveno vijeće Akademije na temelju molbe za prijem kandidata i pozitivnog mišljenja Predsjedništva Akademije ili na temelju prijedloga Predsjedništva Akademije, a uz pisani pristanak kandidata za prijem.
U sastavu Akademije ne može biti više od 70 suradnika vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih znanstvenih pravnih grana.
Članak 10.
Prava, obveze i odgovornosti redovitih članova Akademije su:
Počasni članovi Akademije imaju pravo, obvezu i odgovornost sudjelovati u radu Skupštine i sudjelovati u radu Akademije na poziv Predsjedništva Akademije ili Znanstvenog vijeća Akademije.
Suradnici Akademije aktivno sudjeluju u djelatnostima Akademije propisanim ovim Statutom.
Počasni članovi Akademije oslobođeni su plaćanja članarine.
Članak 11.
Članstvo u Akademiji prestaje:
Članak 12.
Član Akademije može biti isključen iz članstva ako teže prekrši odredbe Statuta ili ugrozi interese Akademije ili prouzroči znatnu materijalnu štetu Akademiji ili ozbiljnu štetu ugledu Akademije ili nekom njezinom članu.
Redoviti član Akademije može se isključiti ako ne plati članarinu dvije godine zaredom.
Suradniku Akademije može se iz istih razloga koji su navedeni u stavku 1. ovoga članka obustaviti daljnje sudjelovanje u radu Akademije.
Odluku o isključenju iz članstva donosi Predsjedništvo, a odluku o obustavi daljnjeg sudjelovanja u radu Akademije suradniku donosi Znanstveno vijeće.
Isključeni član ili suradnik ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke o isključenju Skupštini čija je odluka o isključenju konačna. Skupština je dužna odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana dostave žalbe.
IV. TIJELA AKADEMIJE
Članak 13.
Tijela Akademije su:
1. Skupština
2. Predsjednik
3. Predsjedništvo
4. Znanstveno vijeće
5. Nadzorni odbor
6. Sud časti
Članak 14.
Skupština je najviše tijelo Akademije, a čine ju svi redoviti i počasni članovi Akademije.
Redovita Skupština Akademije održava se najmanje jednom godišnje.
Redovitu Skupštinu saziva i njome predsjeda predsjednik Akademije, koji je ujedno i predsjednik Skupštine Akademije.
Izvanrednu Skupštinu može sazvati na vlastitu inicijativu Predsjednik Akademije ili na zahtjev najmanje jedne trećine ukupnog broja redovitih članova Akademije ako je ujedno predloženo i o čemu se treba na toj Skupštini raspravljati i donijeti odluka.
Ako Predsjednik Akademije ne sazove izvanrednu Skupštinu, na zahtjev predlagatelja iz stavka 3. ovog članka, u roku od 30 dana od dana podnesenog zahtjeva, ovlašteno je može sazvati predstavnik predlagatelja na način propisan člankom 15. Statuta
Na izvanrednoj Skupštini razmatraju se samo ona pitanja zbog kojih je sazvana.
Članak 15.
Skupštinu saziva Predsjednik Akademije dostavljanjem pisanih poziva članovima najmanje 7 dana prije održavanja sjednice.
Poziv sadržava podatke o mjestu i vremenu održavanja sjednice te prijedlog dnevnog reda. Uz poziv dostavljaju se i materijali o pitanjima koja su na dnevnom redu.
Poziv i materijali za Sjednicu Skupštine se članovima mogu dostaviti i elektroničkim putem.
Članak 16.
Skupština Akademije može pravovaljano odlučivati ukoliko je prisutna najmanje trećina redovitih članova Akademije.
Ukoliko Skupštini Akademije ne pristupi trećina članova, sazivatelj usmeno saziva novu Skupštinu istog dana pola sata kasnije. Tako ponovljeno sazvana Skupština može donositi pravovaljane odluke ukoliko je prisutno najmanje deset redovitih članova Akademije.
Pravovaljane odluke na Skupštini Akademije donose se natpolovičnom većinom glasova prisutnih, osim ako ovim Statutom nije drugačije određeno. U slučaju jednakog broja glasova, odlučujući je glas predsjednika Akademije ili, u slučaju njegove odsutnosti, glas osobe koja predsjedava sjednicom Skupštine.
Odluke o promjeni Statuta, donose se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih na Skupštini Akademije.
Odluke o isključenju iz članstva i prestanku rada Akademije Skupština Akademije donosi natpolovičnom većinom svih redovitih članova Akademije.
Članak 17.
Skupština Akademije:
Kad Skupština Akademije bira i razrješava Predsjednika Akademije, dopredsjednike Akademije, članove Predsjedništva, predsjednika Znanstvenog vijeća, članove Znanstvenog vijeća, predsjednika i članove Nadzornog odbora i predsjednika i članove Suda časti, kad odlučuje o prijemu redovitih i počasnih članova u Akademiju i o isključenju redovitih i počasnih članova Akademije, te kad odlučuje u drugom stupnju povodom odluka Suda časti kada je to propisano ovim Statutom, glasovanje je tajno ako Skupština Akademije ne odluči da će se glasovanje provesti javno.
O radu sjednice Skupštine vodi se zapisnikkoji se trajno čuva u arhivi Udruge i šalje nadležnom uredu koji vodi registar udruga.
Članak 18.
Skupštinu Akademije u slučaju isteka mandata tijelima Akademije saziva zadnja osoba za zastupanje upisana u Registar udruga ili petnaest redovitih članova Akademije, koji su upisani u popis članova prije isteka mandata tijelima Akademije.
Članak 19.
Godišnje izvješće o radu Akademije za proteklu godinu objavljuje se na mrežnim stranicama Akademije do 1. travnja tekuće godine, po njegovom usvajanju od strane Skupštine Akademije.
Članak 20.
Predsjednik Akademije je njezin redoviti član koji zastupa Akademiju i odgovara za pravilnost i zakonitost rada Akademije.
Predsjednika Akademije bira Skupština na vrijeme od četiri godine, s time da može biti izabran više puta.
Predsjednik Akademije predsjedava sjednicama Skupštine Akademije.
Predsjednik Akademije ujedno je i predsjednik Predsjedništva Akademije.
Predsjednik Akademije jednom godišnje ili kada Skupština Akademije to od njega zatraži podnosi izvješće o svom radu Skupštini Akademije.
Članak 21.
Predsjednik Akademije:
Članak 22.
Predsjedništvo Akademije sastavljeno je od Predsjednika Akademije, dva dopredsjednika i pet članova koji su redoviti članovi Akademije.
Dopredsjednike Akademije i članove Predsjedništva bira Skupština na vrijeme od četiri godine, s time da mogu biti izabrani više puta za redom.
Članovi Predsjedništva na prvoj sjednici nakon što su izabrani, biraju između sebe tajnika Akademije. U tijeku izbornog mandata članovi Predsjedništva mogu na prijedlog izabranog tajnika ili uz njegovu suglasnost na ovu funkciju između sebe birati drugog tajnika.
Dopredsjednici Akademije pomažu Predsjedniku Akademije u njegovu radu i obavljaju druge poslove propisane ovim Statutom i drugim općim aktima Akademije te poslove koje im povjeri Predsjednik Akademije
Tajnik Akademije obavlja administrativne, financijske i pravne poslove Akademije, vodi popis članova i suradnika; vodi zapisnike sa sjednica Skupštine Akademije, Predsjedništva Akademije i Znanstvenog vijeća Akademije, priprema, za Predsjednika Akademije, zapisnik s redovne sjednice skupštine za dostavu nadležnom uredu koji vodi registar udruga, brine o objavi godišnjeg izvješća o radu Akademije i objavi financijskog plana na mrežnim stranicama Akademije; vodi i čuva arhivu Akademije, priprema nacrte prijedloga izmjena i dopuna Statuta i drugih općih akata koje donosi Skupština Akademije, priprema i Predsjedništvu Akademije podnosi nacrt prijedloga financijskog plana i završnog računa Akademije, te obavlja ostale stručne i druge poslove za potrebe Predsjednika Akademije, Predsjedništva Akademije i Znanstvenog vijeća Akademije u skladu s općim aktima Akademije.
Predsjedništvo Akademije i svaki njegov član odgovaraju za svoj rad Skupštini Akademije.
Članak 23.
Predsjedništvo Akademije:
Sjednice Predsjedništva održavaju se prema potrebi. Sjednica se može održati ukoliko je prisutna većina članova Predsjedništva Akademije, a pravovaljane odluke donose se većinom glasova prisutnih članova Predsjedništva Akademije. Sjednice Predsjedništva mogu se održati i bez fizičkog sastajanja članova Predsjedništva i to elektroničkom komunikacijom ili telekomunikacijom. Oduke koje Predsjedništvo donese na ovaj način moraju se zabilježiti u zapisniku.
U slučaju jednakog broja glasova svih članova Predsjedništva Akademije i Predsjednika Akademije za ili protiv nekog prijedloga, odlučuje glas Predsjednika Akademije ili, u slučaju njegove odsutnosti, osobe koja predsjedava sjednicom Predsjedništva.
Članak 24.
Znanstveno vijeće Akademije organizira, potiče i usmjerava djelatnosti Akademije propisane ovim Statutom.
Znanstveno vijeće Akademije čine Predsjednik Znanstvenog vijeća, Predsjednik, dopredsjednici i tajnik Akademije, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku i sedam članova koji se biraju među redovitim članovima Akademije. Prilikom izbora sedam članova Znanstvenog vijeća vodit će se računa o ravnopravnoj zastupljenosti pravnih grana unutar polja prava. Stoga iz jedne grane može biti izabran samo jedan član Znanstvenog vijeća.
Predsjednika i članove Znanstvenog vijeća bira Skupština na vrijeme od četiri godine, s time da mogu biti izabrani više puta.
U ostvarivanju ciljeva Akademije Znanstveno vijeće Akademije bavi se promicanjem hrvatskih pravnih znanosti organiziranjem seminara, konferencija, okruglih stolova i drugih stručnih i znanstvenih domaćih i međunarodnih skupova, edukacijskih tečajeva za stručno usavršavanje diplomiranih pravnika, organiziranjem izdavačke djelatnosti, pružanjem potpore mladim znanstvenicima, održavanjem međunarodne znanstvene suradnje, prijavom znanstvenih projekata radi financiranja, odlučuje o prijemu suradnika Akademije i prestanku njihovog sudjelovanja u radu Akademije pod uvjetima predviđenima ovim Statutom, te se bavi i svim drugim djelatnostima koje su u cilju promicanja i unaprjeđivanja hrvatskih pravnih znanosti utvrđene ovim Statutom i drugim općim aktima Akademije.
Članak 25.
Sjednice Znanstvenog vijeća Akademije održavaju se prema potrebi. Sjednica se može održati ukoliko je prisutna većina članova Znanstvenog vijeća, a pravovaljane odluke donose se većinom glasova prisutnih članova Znanstvenog vijeća. U slučaju jednakog broja glasova svih članova Znanstvenog vijeća za ili protiv nekog prijedloga, odlučuje glas Predsjednika Znanstvenog vijeća ili, u slučaju njegove odsutnosti, osobe koja vodi sjednicu Znanstvenog vijeća.
Sjednice saziva i njima predsjedava predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije.
Znanstveno vijeće Akademije podnosi izvješće o svom radu Skupštini Akademije jednom godišnje ili kad to Skupština Akademije od njega zatraži.
Članak 26.
Nadzorni odbor je nadzorno tijelo Akademije koje razmatra i nadzire:
Članak 27.
Nadzorni odbor ima tri člana koje bira Skupština Akademije na vrijeme od četiri godine i koji mogu biti izabrani više puta.
Predsjednik i članovi Nadzornog odbora su redoviti članovi Akademije koji ne mogu biti istodobno Predsjednik Akademije, dopredsjednici, članovi Predsjedništva, Predsjednik i članovi Znanstvenog vijeća kao niti predsjednik i članovi Suda časti.
Nadzorni odbor pravovaljano odlučuje ako je sjednici prisutna natpolovična većina njegovih članova, a pravovaljane odluke donosi većinom glasova prisutnih članova. U slučaju jednakog broja glasova, odlučujući je glas predsjednika Nadzornog odbora.
Predsjednik Nadzornog odbora saziva sjednice odbora, rukovodi njegovim radom i obavlja druge poslove koje mu povjeri Nadzorni odbor ili Skupština Akademije.
Članovi Nadzornog odbora za svoj rad odgovaraju Skupštini Akademije kojoj su obvezni jednom godišnje ili kad Skupština Akademije to od njih zatraži podnijeti izvješće o radu.
Članak 28.
Nadzorni odbor ima pravo zatražiti uvid u dokumentaciju i sve podatke o radu i poslovanju Akademije. Predsjednik Akademije, Predsjedništvo Akademije i svaki član Akademije dužni su bez odlaganja omogućiti uvid u zatraženu dokumentaciju i podatke i dati tražene obavijesti.
Članovi Nadzornog odbora mogu prisustvovati sjednicama Predsjedništva Akademije, ali bez prava odlučivanja.
Nadzorni odbor može zatražiti sazivanje sjednica Predsjedništva Akademije i Skupštine Akademije ako utvrdi nepravilnosti u materijalno-financijskom ili drugom poslovanju Akademije, nemarnosti u izvršavanju poslova ili povrede Statuta i drugih općih akata Akademije.
Članak 29.
Sud časti provodi stegovni postupak te raspravlja i odlučuje o povredama obveza članova Akademije, a može odlučivati i u sporovima između članova Akademije koji su nastali u obavljanju njihovoga znanstvenog rada.
Sud časti ima Predsjednika i četiri člana koje na vrijeme od četiri godine bira Skupština Akademije između redovitih članova Akademije, s time da mogu biti izabrani više puta.
Sud časti donosi odluke na sjednicama kojima prisustvuju najmanje tri člana i donosi odluke većinom glasova svojih članova.
Članak 30.
Sud časti sastaje se prema potrebi, a mora se sastati najkasnije u roku od mjesec dana po primitku prijave.
Obrazloženu prijavu može dati Predsjednik Akademije, Predsjedništvo Akademije ili najmanje pet redovitih članova Akademije.
Sud časti je dužan raspraviti slučaj i donijeti odluku povodom prijave najkasnije u roku od tri mjeseca od primitka prijave.
Članak 31.
Sud časti može izreći sankcije:
– opomenu i
– ukor.
Sud časti može, ako postoje razlozi iz čl. 12. ovoga Statuta predložiti isključenje člana iz Akademije.
Ako sud časti uzme u razmatranje spor između članova Akademije nastojat će da se spor riješi pomirenjem na temelju etike znanstvenih djelatnika.
Članak 32.
Protiv odluke Suda časti kojom je izrečena opomena ili ukor, član Akademije kojem je kazna izrečena ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke o kazni Skupštini čija je odluka konačna.
Skupština je dužna odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana dostave žalbe.
Članak 33.
Predsjednika Akademije, Predsjedništvo, Nadzorni odbor, tajnika Akademije i članove Suda časti Skupština može razriješiti i prije isteka vremena na koje su izabrani ako prekorače svoja ovlaštenja ili ne izvršavaju savjesno svoje obveze.
Ako Skupština razrješava cijelo Predsjedništvo onda se bira novo s punim mandatom, a ako razrješava pojedine članove Predsjedništva, Skupština bira nove članove Predsjedništva na vrijeme do isteka mandata u čiji sastav su birani.
Postupak razrješenja pokreće se i na obrazloženi prijedlog 50 članova Akademije.
Predsjednik Akademije, Predsjedništvo i svaki njegov član te Nadzorni odbor odgovara Skupštini za svoj rad.
Predsjednik Akademije i svaki član Predsjedništva može zatražiti da ga se razriješi prije isteka mandatnog razdoblja na koje je izabran, ali dužan je obavljati svoju dužnost do donošenja odluke o razrješenju. Skupština je dužna donijeti odluku o zahtjevu za razrješenje na svojoj prvoj sjednici.
Članak 34.
Imovinu Akademije čine sredstva kojima ona raspolaže.
Akademija ostvaruje prihode od:
Akademija može raspolagati svojom imovinom samo za ostvarivanje ciljeva i obavljanjem djelatnosti određenih statutom Akademije, u skladu sa zakonom.
Članak 35.
Akademija upravlja imovinom u skladu s propisima o materijalno-financijskom poslovanju neprofitnih organizacija.
Svi prihodi i rashodi određuju se financijskim planom koji se donosi za jednu kalendarsku godinu i vrijedi za godinu za koju je donesen.
Po završetku godine za koju je donesen financijski plan sastavlja se završni račun.
Predsjednik Akademije ima naredbodavno pravo u raspolaganju s imovinom Akademije.
Financijsko i materijalno poslovanje Akademije obavlja se putem transakcijskog računa u skladu sa zakonskim propisima te se primjenjuju propisi koji se odnose na financijsko i materijalno poslovanje neprofitnih organizacija, a na temelju godišnjeg financijskog plana Akademije.
Akademija na svojim mrežnim stranicama objavljuje financijski izvještaj o radu za proteklu godinu do 1. travnja tekuće godine.
V. STATUT I DRUGI OPĆI AKTI
Članak 36.
Statut je temeljni opći akt Akademije i svi drugi opći akti moraju biti u skladu s odredbama Statuta.
Nacrt izmjena i dopuna Statuta priprema i utvrđuje Predsjedništvo i upućuje ga na raspravu članovima Akademije.
Predsjedništvo Akademije razmatra primjedbe i prijedloge koji su dani u raspravi, zauzima stavove o njima i utvđuje prijedlog Statuta ili drugog općeg akta.
Predsjedništvo Akademije utvrđeni prijedlog Statuta predlaže Skupštini koja odlučuje o njegovom usvajanju.
Članak 37.
Tumačenje odredaba Statuta i drugih općih akata daje Skupština Akademije.
Članak 38.
Sva unutarnja pitanja Akademije, kao i druga pitanja koja nisu uređena Statutom, a zahtjevaju podrobnu razradu, bit će uređena općim aktima koje donosi Skupština Akademije, a na prijedlog Predsjedništva Akademije.
VI. UPRAVLJANJE KVALITETOM
Članak 39.
Akademija će u svom radu primjenjivati neki od sustava osiguranja kvalitete djelovanja u neprofitnim organizacijama zasnovan na samoprocjeni u prepoznavanju potreba korisnika i dokazima o pružanju odgovarajuće razine usluga u skladu sa standardima kvalitete i ciljevima svog djelovanja.
VII. RJEŠAVANJE SPOROVA I SUKOBA INTERESA
Članak 40.
Spor/sukob interesa u Akademiji postoji ukoliko se radi o pravima i interesima članova Akademije kojima članovi mogu slobodno raspolagati a koji utječe na rad Akademije u cjelini odnosno ako se ona odnose na pitanja od zajedničkog interesa na sve članove.
Za rješavanje sporova/sukoba interesa, Skupština imenuje Arbitražno vijeće između članova Akademije. Sastav, mandat, način odlučivanja vijeća uređuju se pravilnikom koji donosi Skupština. Arbitražno vijeće u svom radu na odgovarajući način primjenjuje odredbe Zakona o mirenju.
Odluka Arbitražnog vijeća je konačna.
Ako se spor/sukob interesa odnosi na odluke tijela upravljanja Akademije temeljem kojih se podnosi zahtjev za upis promjena u registar udruga o čemu odlučuje nadležni ured, nezadovoljni član najprije se obraća Akademije da riješi spor/sukob interesa. Po konačnosti odluke Arbitražnog vijeća, Akademija podnosi nadležnom uredu zahtjev za upis promjena u registar udruga zajedno s odlukom Arbitražnog vijeća.
VIII. PRESTANAK AKADEMIJE
Članak 41.
Akademija prestaje djelovati, osim odlukom Skupštine, i u slučajevima propisanim Zakonom.
U slučaju prestanka djelovanja imovina Akademije postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
Članak 42.
Likvidatora Akademije imenuje i opoziva Skupština, na prijedlog predsjednika Akademije.
Likvidator ne mora biti član Akademije.
Likvidator zastupa udrugu u postupku likvidacije te se otvaranjem likvidacijskog postupka upisuje u registar udruga kao osoba ovlaštena za zastupanje udruge do okončanja postupka likvidacije i brisanja udruge iz registra udruga.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 43.
Ovaj Statut stupa na snagu idućeg dana od njegovog donošenja, a primjenjuje se danom upisa Akademije u registar pri nadležnom tijelu uprave.
Proglašenjem ovog Statuta prestaje važiti prijašnji Statut.
Članak 44.
Sva tijela Akademije izabrana za važenja prijašnjeg Statuta nastavljaju s radom do isteka mandata na koji su izabrana.
Predsjednik Akademije:
Prof.dr.sc. Davor Derenčinović
Predsjednica
Izv. prof. dr.sc. Anamarija Musa
Dopredsjednica
Dopredsjednik
Prof. dr.sc. Marko Baretić
Predsjedništvo
Akademik, prof. dr.sc. Arsen Bačić
Prof. dr.sc. Dubravka Akšamović
Prof. dr.sc. Sanja Barić
Prof. dr.sc. Vesna Barić Punda
Izv. prof. dr. sc. Ksenija Grubišić
Znanstveno vijeće
Izv. prof. dr. sc. Ivana Tucak (predsjednica)
Prof. dr. sc. Mario Vinković
Prof. dr.sc. Davorin Rudolf ml.
Prof. dr. sc. Damir Primorac
Izv. prof.dr.sc. Anna-Maria Getoš Kalac
Doc. dr. sc. Mario Krešić
Doc. dr. sc. Nikola Popović
Prof. dr.sc. Ivan Koprić, dekan PFZg
Prof. dr. sc. Vesna Crnić-Grotić dekanica PFRi
Izv. prof. dr. sc. Ratko Brnabić, dekan PFSt
Izv. prof. dr. sc. Tunjica Petrašević, dekan PFOs
Nadzorni odbor
Prof. dr.sc. Edita Čulinović Herc (predsjednica)
Prof. dr. sc. Hana Horak
Prof. dr. sc. Nataša Žunić Kovačević
Sud časti
Doc. dr.sc. Alen Rajko (predsjednik)
Prof. dr.sc. Anita Kurtović Mišić
Prof. dr.sc. Saša Nikšić
Prof. dr.sc. Budislav Vukas ml.
Izv. prof. dr.sc. Vanja Ivan Savić
Redoviti članovi utemeljitelji Akademije na osnivačkoj Skupštini od 7.11.2001. godine
prof.dr.sc. Alinčić Mira
prof.dr.sc. Bačić Arsen
prof.dr.sc. Bakotić Božidar
prof.dr.sc. Barbić Jakša
prof.dr.sc. Borković Ivo
dr.sc. Crnić Jadranko
prof.dr.sc. Cvitanović Leo
doc.dr.sc. Derenčinović Davor
prof.dr.sc. Dika Mihajlo
prof.dr.sc. Engelsfeld Neda
prof.dr.sc. Filipović Velimir
prof.dr.sc. Gavella Nikola
prof.dr.sc. Grabovac Ivo
prof.dr.sc. Grozdanić Velinka
prof.dr.sc. Hlača Vinko
prof.dr.sc. Horvatić Željko
prof.dr.sc. Hrabar Dubravka
prof.dr.sc. Jelčić Barbara
prof.dr.sc. Jelčić Božidar
prof.dr.sc. Jelinić Srećko
doc.dr.sc. Jelušić Mario
prof.dr.sc. Josipović Ivo
prof.dr.sc. Josipović Tatjana
prof.dr.sc. Klarić Petar
prof.dr.sc. Koprić Ivan
prof.dr.sc. Korać Aleksandra
prof.dr.sc. Krapac Davor
prof.dr.sc. Kurtović Anita
prof.dr.sc. Kurtović Šefko
prof.dr.sc. Lauc Zvonimir
prof.dr.sc. Lončarić-Horvat Olivera
prof.dr.sc. Ljubanović Vladimir
prof.dr.sc. Medvedović Dragan
prof.dr.sc. Metelko Josip
prof.dr.sc. Milušić Anto
prof.dr.sc. Novoselec Petar
prof.dr.sc. Omejec Jasna
prof.dr.sc. Padjen Ivan
prof.dr.sc. Pavić Drago
prof.dr.sc. Pavić Željko
prof.dr.sc. Perić Berislav
prof.dr.sc. Potočnjak Željko
prof.dr.sc. Ravnić Anton
prof.dr.sc. Sajko Krešimir
prof.dr.sc. Seršić Maja
prof.dr.sc. Smerdel Branko
prof.dr.sc. Sokol Smiljko
prof.dr.sc. Šarčević Petar
prof.dr.sc. Tomašević Goran
prof.dr.sc. Učur Marinko
prof.dr.sc. Vranjican Stjenko
prof.dr.sc. Vukas Budislav
Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata – neprihvatljiva, Vjesnik, 19.2.2011.
Premijerka Kosor s predstavnicima Akademije pravnih znanosti, IUS-INFO, 16.2.2011.
Masovna proizvodnja straha – drugi dio, Vjesnik 13.-14.5.2006.
Slovensko stajalište u suprotnosti s povijesnim činjenicama o postojećim granicama, HINA 1.2.2007.
Masovna proizvodnja straha – prvi dio, Vjesnik 13.-14.5.2006.
Slovensko stajalište povijesno je neutemeljeno, Vjesnik 31.1.2007.
Osnovana Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Vjesnik 8.11.2001.
Svaka vlast uzima od pravne znanosti ono što joj odgovara, Vjesnik 18.11.2001.
Kontakt za upućivanje radova: godisnjak-apzh@pravst.hr
Upute za autore: https://hrcak.srce.hr/godisnjakapzh
Alumni projekt 2021 financiran je od strane State Departmenta SAD “Zaštita, pomoć i socijalna uključenost ugroženih skupina u kontekstu trgovanja ljudima u Hrvatskoj”.
Glavni cilj projekta je podizanje svijesti i razumijevanja trgovanja ljudima kao ozbiljnog kršenja temeljnih prava, pružanje znanja o novim trendovim i spremnost zasuočavanje s novim prijetnjama. Kroz konstruktivne aktivnosti američkih i domaćih stručnjaka, ovaj će projekt uspostaviti mrežu stručnjaka s ciljem poboljšanja postojećeg normativnog i institucionalnog okvira za suzbijanje trgovanja ljudima u Hrvatskoj.
Znanstveni skup Akademije pravnih znanosti Hrvatske održan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 25. i 26. listopada 2018. godine okupio je preko 40 članova i suradnika Akademije te drugih izlagača koji su održali tridesetak izlaganja.
Nakon pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji pogled unatrag i znanstvena analiza učinjenog nameću se kao imperativ odgovornog društvenog ponašanja Akademije. Poučeni iskustvima post-pristupne krize u prethodnim valovima proširenja, valjalo je pomno analizirati razinu normativne i praktične usklađenosti s propisima Europske unije. Nova, otvorena pitanja nametnula su analizu pravne perspektive kao neizbježnu. U tom smislu se pokušalo promišljati i potencijal za aktivniju ulogu Hrvatske, ne samo kao adresata već i kao kreatora i sunositelja politika Unije. Akademija je željela analizirati stanje u društvu „5 godina poslije“ i argumentirano kritizirati ostvarene dosege te za buduće izazove predložiti rješenja de lege ferenda.
Uz nesumnjivo uspješnu opću pravnu harmonizaciju, kao temeljni problemi utvrđeni su nesustavnost u recepciji europskog prava, izbjegavanje istinske europeizacije u pojedinim pravnim područjima ili pitanjima, napose u stručnoj pripremi i oblikovanju propisa, javnoj upravi, lokalnoj samoupravi pa i pravosuđu. Provedba prihvaćenih standarda u praksi ponekad je i ponegdje upitna ili je upitne kvalitete. Potrebno je bolje informiranje, edukacija i zagovaranje promjena propisa i pravne prakse. Hrvatska bi trebala igrati aktivniju ulogu u oblikovanju politika i propisa Europske unije.
Kroz izlaganja na ovom skupu Akademije vidjela se kritična nužnost neodgodivih, fokusiranih znanstvenih istraživanja, što Akademiju upućuje na oblikovanje znanstvenog projekta koji bi omogućio ta istraživanja u sustavnoj formi. Tome će se odmah pristupiti. No, za provedbu takvog projekta nužni su suradnja i potpora Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, pravosudnih, upravnih i drugih tijela.
Neki prijedlozi održanih izlaganja su sljedeći:
Detaljnije analize bit će prezentirane u znanstveno-stručnim radovima koji će biti objavljeni u znanstvenom časopisu Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, koji je već u pripremi.
Rezime i zaključci Znanstvenog skupa Akademije pravnih znanosti Hrvatske
Izazovi djelovanja hrvatskog javnog sektora u Europskoj uniji
koji je Akademija pravnih znanosti Hrvatske održala u Osijeku u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, 18. i 19. lipnja 2015. godine
Dvodnevni znanstveni skup obuhvatio je više segmenata, pitanja i izazova djelovanja hrvatskog javnog sektora u Europskoj uniji (EU). Ovim je skupom Akademija pravnih znanosti Hrvatske željela obilježiti dvogodišnjicu ulaska Republike Hrvatske u EU. Ujedno, skup je održan netom nakon što je Hrvatski sabor usvojio Strategiju razvoja javne uprave u razdoblju 2016.-2020., što je omogućilo da se u izlaganjima i raspravi analizira njezine ciljeve, mjere i adekvatnost za rješavanje nagomilanih problema javne uprave u Hrvatskoj.
Ukupno 22 izlaganja podnijela su 33 autora iz reda članova i suradnika Akademije te drugih hrvatskih znanstvenika. Izlaganja su se odnosila na opća pitanja europeizacije hrvatske javne uprave, europeizacije hrvatske lokalne samouprave, europeizacije javnih službi u Hrvatskoj te razvoja hrvatskih poreznih institucija u EU.
Pored općih pitanja europeizacije hrvatske javne uprave napose su znanstveno analizirana sljedeća pitanja: politika pametne regulacije (smart regulation), načelo otvorenosti javne uprave, primjena one-stop shop organizacijskog načela u javnoj upravi, koncept reprezentativne uprave, suvremeno europsko upravljanje gradovima, personalni kapaciteti hrvatske lokalne samouprave, mogućnost uvođenja instituta bankrota lokalnih jedinica, pružanje usluga gospodarske naravi u lokalnoj samoupravi, strateški pristup službama od općeg interesa, mrežni odnosi unutar upravnog sustava visokog obrazovanja, ovlasti nezavisnih regulatora, ekonomski i društveni učinci jakih tržišnih regulatora, gospodarenje komunalnim otpadom, energetsko zakonodavstvo, upravni spor, troškovi upravnog postupka i spora, suradnja poreznih administracija, pravna sigurnost poreznih obveznika i učinkovitost oporezivanja, utjecaj istraga o nezakonitim državnim potporama na hrvatsku Poreznu upravu te upravljanje rizikom kao nova strategija poreznih tijela u EU.
Uz postavljanje prezentacija na internetsku stranicu Akademije pravnih znanosti Hrvatske, predstavljeni radovi bit će objavljeni u Godišnjaku Akademije i na taj način postati dostupni za znanstvenu i stručnu javnost, donositelje ključnih odluka i druge zainteresirane subjekte.
Na skupu je iznijeta ideja o pripremi dokumenta koji bi bio upućen nadležnim državnim tijelima, a koji bi obuhvatio najznačajnije ideje o reformi državne uprave, lokalne samouprave, javnih službi i javne uprave u cijelosti, a koje su iznijete u prezentacijama i radovima na ovom skupu. Te bi ideje mogle biti temelj za promjene kojima bi se Strategija razvoja javne uprave u razdoblju 2016.-2020. dogradila kako bi bila doista efikasni reformski instrument. Naglašavamo potrebu za sustavnim i postupnim pristupom u kontinuiranom procesu reforme javne uprave.
Pored toga, izražena je i ideja o potrebi kontinuiranog praćenja i znanstvene analize hrvatskog javnog sektora, europskog prava i drugih europskih standarda koji su od važnosti za hrvatsku javnu upravu te generiranja ideja i prijedloga za unapređenje stanja koji bi mogli poslužiti nadležnim tijelima i drugim zainteresiranim subjektima da u svakodnevnoj praksi pridonesu stvaranju moderne javne uprave okrenute građanima, u suvremenom europskom upravnom prostoru.
Akademija izražava čvrstu predanost ovoj ideji, koju će provoditi u svojem radu, napose uključivanjem tema o europeizaciji hrvatske javne uprave u naredne skupove i druge oblike svojega znanstvenog rada, vodeći računa o kritičkoj evaluaciji kako stanja hrvatske javne uprave tako i nekih komponenti utjecaja na nju s razine EU.
Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske u suradnji s Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske organiziralo je tematsku sjednicu na temu
„PRIJEDLOG NOVOG ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU“,
koja je održana
30. rujna 2008. godine
u velikoj raspravnoj dvorani Županijskog suda u Zagrebu.
Nakon uvodnog izlaganja predsjednika Znanstvenog vijeća APZH prof.dr.sc. Vladimira Ljubanovića provedena je rasprava u kojoj su sudjelovali nazočni pravosudni djelatnici.
Akademija pravnih znanosti Hrvatske u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Pravnim fakultetom Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku organizirala je znanstveni skup na temu
„LOKALNA SAMOUPRAVA I DECENTRALIZACIJA“,
koji je održan
24. studenog 2006. godine
na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku
Na skupu su u interdisciplinarnoj razmjeni mišljenja eminenetni hrvatski znanstvenici i stručnjaci iz prakse raspravljali o stanju lokalne samouprave i decentralizacije u Republici Hrvatskoj. Uži tematski sadržaji za raspravu bili su sljedeći:
ZAKLJUČCI
Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske potaknuto pravno neutemeljenim i neprihvatljivim dvojbama u raspravama o pravu Republike Hrvatske na proglašenje svoga isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, oblikovalo je svoje stajalište o tom međunarodnopravnom režimu na moru te ga ovime upućuje svima koji o tome odlučuju i javnosti…..
Priopćenjeo gospodarskom pojasu (15.9. 2003.)
Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske potaknuto pravno neutemeljenim i neprihvatljivim dvojbama u raspravama o pravu Republike Hrvatske na proglašenje svoga isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, oblikovalo je svoje stajalište o tom međunarodnopravnom režimu na moru te ga ovime upućuje svima koji o tome odlučuju i javnosti:
• Isključivi gospodarski pojas posebni je pravni režim na moru koji je uspostavljen i pravno definiran u Konvenciji UN o pravu mora koja je kao završni dokument Treće konferencije UN o pravu mora usvojena 10. prosinca 1982.g. Konvenciju su ratificirale brojne države među kojima i Republika Hrvatska. Štoviše, Međunarodni sud već je 1986. g. povodom jednog spora ustvrdio da je isključivi gospodarski pojas kao novi ali i univerzalno prihvaćen režim na moru postao dijelom općeg običajnog međunarodnog prava. Tu tvrdnju izričito je ponovila npr. i vlada Republike Slovenije u obavijesti Tajništvu UN o svojoj sukcesiji jugoslavenske ratifikacije Konvencije UN o pravu mora.
• Konvencija UN o pravu mora u člancima 55.-75. ( Gl. V.) sadržava propise o isključivom gospodarskom pojasu (exclusive economic zone) po kojima obalne države imaju pravo uspostaviti svoja suverena prava gospodarske naravi i jurisdikcijske ovlasti nad područjem mora i podmorja izvan vanjske granice svog teritorijalnog mora, tj. u prostoru dijela otvorenog mora do udaljenosti ne više od 200 morskih milja. Da bi obalna država stekla te ovlasti treba samo zakonom ili drugim jednostranim pravnim aktom proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas. Da takvo pravo imaju i obalne države čije teritorijalno more graniči s otvorenim morem i u manjim tzv. «zatvorenim ili poluzatvorenim morima» kao što je to npr. Jadransko more, potvrđeno je u definiciji tih mora iz čl. 122. Konvencije UN o pravu mora. Nakon proglašenja svog isključivog gospodarskog pojasa, obalna država treba razgraničiti svoj pojas s onim drugim državama koje su, zahvaljujući svojem zemljopisnom položaju, u stanju proglasiti svoje gospodarske pojaseve.
• Proglašenjem svog isključivog gospodarskog pojasa obalna država ne povećava svoje državno područje, ali u tom morskom prostoru pod svojom kontrolom stječe « suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegovih podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova». Uz to obalna država stječe i jurisdikciju glede «podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja okoliša…» Uz to, sve države obalne i neobalne u isključivom gospodarskom pojasu zadržavaju neka prava iz režima tog dijela ranije otvorenog mora, u prvom redu slobode plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda.
• Isključive gospodarske pojaseve prema evidenciji UN do sada je svojim propisima proglasilo 124 država na obalama svih mora: od oceana do malih mora kao što su Baltičko, Karipsko i Crno more. U Sredozemnom moru od 24 obalnih država do sada je na temelju Konvencije UN o pravu mora 13 država proširilo svoju jurisdikciju izvan teritorijalnog mora.
• U hrvatskom pravnom sustavu odredbe o isključivom gospodarskom pojasu propisane su u Pomorskom zakoniku iz 1994.g. U Gl. IV. čl. 33.- 42. sažeto se reproduciraju osnovna načela Konvencije UN o pravu mora a u čl. 1042. propisano je da će se odredbe o gospodarskom pojasu primjenjivati od časa kada Sabor Republike Hrvatske donese odluku o proglašenju tog pojasa.
• Vodeći računa da je Hrvatska pomorska država sa dugačkom i razvedenom obalom čije je obalno stanovništvo primarno ovisno o ribarstvu i turizmu, proglašenjem njenog isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, stvaraju se, između ostalog, i nužni uvjeti za vođenje ribarske politike na znanstvenoj osnovi, ostvarivanje razumnog gospodarenja živim morskim bogatstvima na održivoj i racionalnoj osnovi te zaštitu morskog okoliša u tom moru. To je u suglasju s nastojanjima EU koja u posljednjih nekoliko godina suočena sa podacima o katastrofalnoj devastaciji ribljih fondova u tom moru i očite opasnosti od njegovog nepopravljivog onečišćenja, ima pozitivni odnos prema širenju jurisdikcije obalnih država u Sredozemnom moru što je npr. izraženo u «Planu aktivnosti za očuvanje i održivo iskorištavanje ribljih resursa u Sredozemlju u okviru zajedničke ribarske politike» usvojenom od Europske komisije 2002.g. te potvrđenom od Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva EU zaključcima od 21. prosinca 2002.
Na temelju izloženog Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske smatra nedvojbenim da Republika Hrvatska na temelju međunarodnog i domaćeg prava ima, bez prethodnih međunarodnih pregovora, puno pravo proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas u Jadranskom moru te da ne postoje nikakvi pravni razlozi koji bi sprječavali takvo proglašenje.
U Zagrebu, 12. rujna 2003.
Predsjednik Akademije
Prof. dr. sc. Željko Horvatić
Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske potaknuto izjavama, namjerama i zakonskim inicijativama u susjednoj Republici Sloveniji za proglašenje i uspostavu epikontinentalnog pojasa i ekološkog pojasa te države u Jadranskom moru, nadležnim državnim tijelima i javnosti u Republici Hrvatskoj upućuje svoja slijedeća stručna i znanstvena……
Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske potaknuto izjavama, namjerama i zakonskim inicijativama u susjednoj Republici Sloveniji za proglašenje i uspostavu epikontinentalnog pojasa i ekološkog pojasa te države u Jadranskom moru, nadležnim državnim tijelima i javnosti u Republici Hrvatskoj upućuje svoja slijedeća stručna i znanstvena
S T A J A L I Š T A
o namjeri proglašenja epikontinentalnog pojasa i ekološkog pojasa Republike Slovenije u Jadranskom moru
1. Epikontinentalni pojas obalne države obuhvaća morsko dno i njegovo podzemlje izvan njezinoga teritorijalnog mora. Taj je pojas “prirodni produžetak kopnenog područja obalne države” koji se neposredno nadovezuje na njezino teritorijalno more. Tako se taj međunarodnopravni režim na podmorju definira u članku 76. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i u općem običajnom međunarodnom pravu. Epikontinentalni pojas nije dio područja obalne države, već ona na njemu ima samo određena suverena prava.
2. Ekološki pojas obuhvaća dio prava obalne države iz režima isključivoga gospodarskog pojasa, koji je u međunarodno pravo uveden Konvencijom o pravu mora. Gospodarski, odnosno ekološki pojas, na temelju članka 56. te Konvencije, obalna država može proglasiti na području “koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega”.
3. Uspostavljanje međunarodnopravnih režima pojedine države na moru ovisi o njezinom zemljopisnom položaju, dužini i konfiguraciji obale. Navedena načela međunarodnog prava o mogućnosti protezanja epikontinentalnog pojasa i proglašenja ekološkog pojasa, jasno pokazuju da te prostore s posebnim međunarodnopravnim režimima ne mogu imati države čije je teritorijalno more neposredno okruženo, zatvoreno, teritorijalnim morima susjednih država. Republika Slovenija ne može imati ni najmanju površinu ekološkog pojasa ili epikontinentalnog pojasa, zato što je njezino teritorijalno more zatvoreno teritorijalnim morima susjednih država, Republike Italije i Republike Hrvatske. Štoviše, bilo kakav bio mogući sadržaj budućeg sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o razgraničenju teritorijalnog mora, Republika Slovenija, u skladu s međunarodnim pravom, ne može doći do prostora koje bi mogla smatrati svojim epikontinentalnim pojasom ili na njemu proglasiti svoj ekološki (ili gospodarski) pojas.
4. Glede pozivanja Republike Slovenije na njeno pravo na navedene pojaseve u Jadranskom moru na temelju Sporazuma o razgraničenju epikontinentalnog pojasa između Italije i SFRJ iz 1968. godine kao slijednice bivše Jugoslavije, pravno je nedvojbeno da Republika Slovenija, zbog svoga zemljopisnog položaja, ne može biti slijednicom prava iz tog Sporazuma. Početna točka razgraničenja epikontinentalnog pojasa prema tom Sporazumu je, naime, pred nesporno hrvatskom obalom Istre, u visini Umaga. U toj se točci razdvajaju teritorijalna mora Talijanske Republike i Republike Hrvatske i započinje epikontinentalni pojas, čije je razgraničenje predmet tog Sporazuma. Logično je da je glede epikontinentalnog pojasa uz svoje teritorijalno more jedina slijednica SFRJ iz toga Sporazuma Republika Hrvatska.
5. Zbog toga što međunarodno pravo ne omogućuje obalnim državama da pojasevima pod svojom vlašću “preskaču” pojaseve susjednih država- a slovensko teritorijalno more, osim talijanskim, zatvoreno je i hrvatskim teritorijalnim morem- Republici Sloveniji pravno je onemogućeno da ima bilo svoj ekološki, bilo epikontinentalni pojas. Stoga, Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske stručno i znanstveno utemeljeno mora zaključiti da bi Republika Slovenija mogla proglasiti svoj ekološki pojas i/ili epikontinentalni pojas jedino prisvajanjem dijela teritorijalnog mora Republike Hrvatske.
6. Razumije se, da opisana pravna situacija, s obzirom na nepovoljni zemljopisni položaj Republike Slovenije, ne može i ne smije utjecati na slobodu njezinog pomorskog prometa s drugim državama.
Zagreb, 3. rujna 2005.
Predsjednik Akademije
Prof. emeritus dr.sc. Željko Horvatić
Potaknuti sadržajem note Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske od 26. siječnja 2007. povodom odluke hrvatske Vlade od 5. siječnja 2007. o produženju koncesije INA-i za istraživanje nafte i plina u sjevernom Jadranu, i izjavi državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Slovenije od 28. siječnja 2007. da granice na moru između te države i Republike Hrvatske nisu određene i poznate, Predsjedništvo i Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske na sjednici održanoj 29. siječnja 2007. odlučilo je izdati slijedeće……..
Potaknuti sadržajem note Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske od 26. siječnja 2007. povodom odluke hrvatske Vlade od 5. siječnja 2007. o produženju koncesije INA-i za istraživanje nafte i plina u sjevernom Jadranu, i izjavi državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Slovenije od 28. siječnja 2007. da granice na moru između te države i Republike Hrvatske nisu određene i poznate, Predsjedništvo i Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske na sjednici održanoj 29. siječnja 2007. odlučilo je izdati slijedeće
PRIOPĆENJE
Stajalište Republike Slovenije da Republika Hrvatska davanjem koncesije INA-i za istraživanje nafte i plina u sjevernom Jadranu kako se kaže u noti od 26. siječnja 2007. ” jednostrano poseže za područjem mora, morskog dna te podzemlja nekadašnje SFRJ koji još nisu sporazumno podijeljeni i dio kojih pripada i Sloveniji kao sljednici SFRJ” te da je odluka Vlade RH o navedenoj koncesiji “nedopustiv i jednostran potez bez međunarodnih učinaka” u suprotnosti je s nedvojbenim povijesnim činjenicama o postojećim granicama između Republike Slovenije i Republike Hrvatske na temelju međunarodnog prava i u potpunom suglasju s tim pravom.
Izjava državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Slovenije A. Štera 28. siječnja 2007. da granica između Slovenije i Hrvatske “nije definitivno utvrđena” te da Slovenija insistira na dogovoru da se ne mijenja zatečeno stanje s danom osamostaljenja dviju država odnosno da se ne zadire u stanje od 25. lipnja 1991. budući da u nekadašnjoj SFRJ granica na moru nije bila određena i da republike nisu imale međusobne granice također je u potpunoj suprotnosti s nedvojbenim povijesnim činjenicama o utvrđenim granicama između Republike Slovenije i Republike Hrvatske na temelju međunarodnog prava i njegove primjene na utvrđenje tih granica nakon izdvajanja tih država iz nekadašnje SFRJ.
Predsjedništvo i Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske smatraju da je reakcija Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske da je slovenska interpretacija međunarodnog prava o tzv. naknadnoj sukcesiji Jadranskog mora neprihvatljiva jer ignorira UN-ovu konvenciju o pravu mora, pravno utemeljena. Isto tako je pravno utemeljena i izjava Predsjednika Republike Hrvatske da je granica između Slovenije i Hrvatske poznata jer imamo “granicu s kopna na more”. Ta tijela Akademije uvjerena su da će se i u daljnjim reakcijama Republike Hrvatske na stajališta Republike Slovenije o tom pitanju, jasno i nedvojbeno razlučiti sadržaji koji se temelje na našem ustavnom pravu i pravima Republike Hrvatske po međunarodnom pravu od pragmatičkih političkih i diplomatskih aktivnosti koje su eventualno potrebne u odnosima prema svim državama, a osobito susjednima.
U nastojanju da se naša država i ovom prilikom odlučno suprotstavi pravno neutemeljenim stajalištima Republike Slovenije o granicama između te države i Republike Hrvatske argumentima koji se temelje na stručnoj i znanstvenoj prosudbi nedvojbenih i neosporivih povijesnih činjenica, sadržaja relevantnih dokumenata / tako npr. Ustavu SFRJ, mišljenjima tzv. Badinterovog povjerenstva iz 1991.g./ , međunarodnog prava / tako npr. Konvencije UN o pravu mora iz 1982.g. i dr./ te prakse u primjeni međunarodnog prava glede granica između država na kopnu i moru, Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske će Predsjedniku Republike, Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru pružiti svu potrebnu stručnu i znanstvenu pomoć. Znanstvena stajališta na temelju objektivne multidisciplinarne i interdisciplinarne prosudbe svih pravno relevantnih sadržaja o granicama između Republike Hrvatske i Republike Slovenije ( i ostalih sastavnica bivše SFRJ) koje će Akademija oblikovati imaju ne samo neposredni cilj odgovora na slovenska stajališta o granicama u Jadranskom moru već će se, po potrebi, dati na uvid i odgovarajućim tijelima međunarodnih organizacija i integracija ( UN, EU, VE i dr.)
Po odluci Predsjedništva i Znanstvenog vijeća Akademije ovo priopćenje dostavlja se Predsjedniku Republike Hrvatske, Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, Predsjedniku Hrvatskog sabora i sredstvima javnog priopćavanja radi znanja javnosti.
U Zagrebu, 29. siječnja 2007.
Predsjednik Akademije
Prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić
Predsjednik Znanstvenog vijeća
Prof.dr.sc. Vladimir Ljubanović
Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol. I, br. 1/2010
Glavni urednik: prof.dr.sc. Davor Derenčinović
Izvršna urednica: dr.sc. Anna-Maria Getoš
Časopis je objavljen i na portalu znanstvenih časopisa Hrvatske što možete vidjeti ovdje.
Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Pravni fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Zagreb, 2007.
Urednik: Prof.dr.sc. Zvonimir Lauc
Akademija pravnih znanosti Hrvatske i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
Urednik: Prof.dr.sc. Davor Derenčinović
Akademija pravnih znanosti Hrvatske i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005.
Uvodničar: Prof.dr.sc. Mirjan Damaška
Besplatni primjerak ove publikacije možete naručiti na davorderen@yahoo.com