rEUsilience je trogodišnji međunarodni istraživački projekt kojemu je cilj utvrditi što sve čini obitelji otpornijima, a što otežava ili onemogućuje razvijanje otpornosti (eng. resilience). Veća otpornost znači da obitelj u većoj mjeri može reagirati na rizike vezane uz plaćeni rad (npr. niski ili neredoviti prihodi, nesigurno radno mjesto, puno radnih sati…) na način da ublaži njihove potencijalno negativne učinke. Osim plaćenog rada, rizici mogu biti vezani i uz povećanu potrebu za pružanjem skrbi unutar obitelji (djeci, starijim ili teže bolesnim osobama, osobama s invaliditetom i sl.). Promjene u obavezama skrbi i/ili obavezama vezanima uz plaćeni rad mogu dovesti do situacija koje zahtijevaju od obitelji da se na neki način prilagodi, npr. promjene u količini ili rasporedu rada, potreba da se reorganizira pružanje skrbi unutar obitelji, potreba da se promijeni količina ili podjela obaveza među članovima obitelji, potreba za dodatnim obrazovanjem radi povećanja prihoda i sl. U takvim situacijama često je potrebno odvagnuti prednosti i nedostatke različitih mogućnosti i donijeti neke teške odluke koje mogu kratkoročno ili dugoročno utjecati na svakodnevni život obitelji. Otpornosti između ostalog doprinose različite vrste resursa (npr. pomoć od susjeda ili od udruga civilnog društva, socijalna pomoć, vlastito zemljište za uzgoj hrane…), kao i načini na koje obitelji te resurse koriste. Razlike u stupnju otpornosti između obitelji doprinose razvijanju ekonomskih i društvenih nejednakosti. Istraživački segment projekta će se usredotočiti na to s kojim se rizicima obitelji susreću vezano uz plaćeni rad i skrb, koji su im resursi na raspolaganju i kako ih koriste pri nošenju s tim rizicima te koju ulogu u tome igraju socijalne politike.  

Budući da je projekt međunarodno osmišljen, istraživanje se provodi u šest država koje su međusobno vrlo različite: Belgija, Španjolska, Hrvatska, Poljska, Švedska i Velika Britanija. Istraživanje se sastoji od analize već postojećih podataka prikupljenih putem anketa i od terenskog istraživanja u obliku grupnih razgovora (fokus grupa) s članovima obitelji. Rezultate istraživanja će se potom komparativno analizirati, kako bi se utvrdilo s kakvim se rizicima i društveno-ekonomskim problemima susreću obitelji diljem Europe i kako se s njima nose u različitim društvenim kontekstima. Osim toga, analizirati će se kako na to utječu javne (socijalne) politike koje se u velikoj mjeri razlikuju među navedenim državama. Konkretno, predmet analize će biti koliko su politike inkluzivne, u kojoj mjeri omogućuju fleksibilnost te koliko su međusobno komplementarne. Krajnja svrha analiza je da pruže podlogu za osmišljavanje konkretnih prijedloga (prilagođenih potrebama obitelji u svakoj pojedinoj zemlji) za nove socijalne politike ili za promjene postojećih, a kako bi se obiteljima pomoglo da se bolje nose s izazovima na koje nailaze.

Osim istraživačkog segmenta, projekt predviđa i laboratorij socijalnih politika. Ta dva segmenta povezuju njihovi zajednički ciljevi i razmjena rezultata rada među njima. Cilj tako osmišljenog projekta je da istraživanje ima pripremljen put kojim će ostvariti društveni učinak. U okviru laboratorija socijalnih politika, građani_ke i stručnjaci_kinje bit će uključeni u analiziranje socijalnih politika i rješavanje problema, a koristit će se i druge metode, npr. simulacije, kako bi se ispitalo djelotvornost mogućih novih rješenja.

Među ishodima projekta bit će:

• pregled razina i vrsta rizika s kojima se suočavaju obitelji u Europi
• niz dinamičkih analiza ponašanja obitelji u konkretnim situacijama koje uključuju rizike
• iskazi samih obitelji o tome kako gledaju na rizike i kako balansiraju plaćeni rad i skrb unutar obitelji
• kritički prikazi socijalnih politika kao što su naknade, dopusti za skrb i fleksibilni oblici rada te politike ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te dugotrajne skrbi
• inovativan upitnik o otpornosti obitelji koji se može primjenjivati na razini Europske Unije
• niz prijedloga za socijalne politike i uputa o njihovoj primjeni