Prof. dr. sc. Alan Uzelac redoviti je profesor u trajnom zvanju zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen 15. lipnja 1963. u Zagrebu. Po završetku Klasične gimnazije studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao studij prava 15. prosinca 1988. Također je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao filozofiju i komparativnu književnost, gdje je diplomirao 1. ožujka 1990. Tijekom studija akademsku godinu 1986/87 proveo je kao gost-student na Sveučilištu Johannes Guttenberg u Mainzu, studirajući političke znanosti, književnost i filozofiju kao stipendist vlade njemačke pokrajine Rheinland-Pfalz.
Po završetku studija zaposlio se kao stručni suradnik na Pravnom fakultetu u Rijeci, gdje je radio od veljače 1989. do listopada 1991, sudjelujući u izvođenju nastave na katedrama za teoriju države i prava i građansko procesno pravo. Od 1. studenog 1991. do 31. listopada 1994. radi kao znanstveni novak na Fakultetu političkih znanosti, sudjelujući u projektu Vladavina prava i radu katedre za Uvod u pravo. Poslijediplomski studij iz građanskopravnih znanosti upisao je u Beogradu 1988., a nastavio u Zagrebu od 1991. Magistrirao je 2. srpnja 1992. obranom rada na temu „Istina u sudskom postupku“. Paralelno, nakon razdoblja prakse na zagrebačkom Općinskom i Okružnom sudu (od 1990. do 1992.) polaže i pravosudni ispit (21. prosinca 1992). Od 1. studenog 1994. godine radi na Pravnom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistent, a potom kao docent (od 1. srpnja 1999.), izvanredni profesor (od 18. prosinca 2002.) te redovni profesor (od 16. siječnja 2007.) redoviti profesor u trajnom zvanju (od 17. siječnja 2012.). Od 2000. do 2006. održava nastavu i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Znanstveno se usavršava tijekom dvomjesečnih studijskih boravaka na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču (u 1992. i 1995.) kao stipendist austrijske vlade. Od veljače do listopada 1996. godine boravi kao gostujući istraživač u Sjedinjenim Državama na pravnom fakultetu Harvard, za što je dobio Fulbright stipendiju američke vlade. Doktorsku disertaciju „Teret dokazivanja“ obranio je 4. siječnja 1999. godine. Također se usavršavao i na višetjednim poslijediplomskim seminarima u Dubrovniku u okviru IUC-a, te u Budimpešti (seminari Raising Rights Consciousness). U svibnju 1994. boravi u Parizu stručno se usavršavajući na Međunarodnom arbitražnom sudištu pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC) u Parizu.
Sudjelovao je kao istraživač i/ili voditelj u više znanstvenih i stručnih projekata u Hrvatskoj i drugim zemljama. Predavao je kao gostujući predavač na više sveučilišnih ustanova u Hrvatskoj, Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi te na stotinjak skupova u zemlji i inozemstvu. Član je Međunarodne udruge za procesno pravo (International Association for Procedural Law – IAPL) te Udruge za međunarodno procesno pravo (Vereinigung für internationales Verfahrenrechts). Od 2007. godine je član znanstvenih savjeta obje organizacije, a 2019. izabran je za počasnog člana Savjeta IAPL-a.
Od 1992. do 2002. godine bio je tajnik Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, gdje je bio jedan od utemeljitelja i urednika časopisa Croatian Arbitration Yearbook i međunarodnog skupa Hrvatski arbitražni dani. Od 1993. do 2010. sudjelovao je u radu UNCITRAL-ove skupine za arbitražu i mirenje (od 2000. kao predstavnik RH). Bio je arbitar u mnogim međunarodnim i domaćim predmetima, a surađuje s više vodećih međunarodnih i inozemnih arbitražnih institucija.
Od 2001. do 2002. delegat je RH u Odboru eksperata Vijeća Europe za efikasnost pravosuđa (CJ-EJ), gdje je kao član radne skupine radio na rezoluciji kojom je početkom 2003. osnovana Europska komisija za efikasnost pravosuđa (CEPEJ). Nakon njenog osnivanja, kao hrvatski član u CEPEJ-u (2003-2007) biva izabran za člana Upravnog odbora te organizacije u dva mandata (03/04 i 05/06). Od 2005.do 2006. vodi radnu grupu za trajanje sudskih postupaka pri CEPEJ-u (TF-DEL), nakon čega postaje član Groupe de pilotage SATURN Centra (Centra za praćenje trajanja sudskih postupaka). Sudjelovao je kao ekspert u više projekata vezanih uz pravosudne reforme u raznim zemljama u suradnji s raznovrsnim organizacijama (Vijeće Europe, Europska unija, Svjetska banka, EBRD, IDLO, USAID, CEELI, UNHCR, OSCE, UNIDROIT, ELI, UIHJ i druge).
Od 2001. do 2015. član je Povjerenstva za .hr domenu CARNET-a. Sudjelovao je i u radu Nacionalnog vijeća za konkurentnost, a član je i Znanstvenog vijeća Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu unutar kojeg je organizirao ili sudjelovao u desetak okruglih stolova. Sudjelovao je u izradi nacrta više zakona i propisa iz područja građanskog parničnog prava, arbitraže, alternativnog rješavanja sporova i djelovanja sudbene vlasti. Na Sveučilištu u Zagrebu bio je predsjednik radne skupine koja je oblikovala tekst Etičkog kodeksa Sveučilišta (2007).
