Naziv projekta
Društveno odgovorna javna nabava – jačanje institucionalnih kapaciteta primjene u praksi / Socially Responsible Public Procurement – Strengthening Institutional Capacities for Practical Implementation

Akronim
DOJN

Trajanje projekta
48 mjeseci 

Voditelj projekta
izv. prof. dr. sc. Marko Turudić

Članice/članovi istraživačkog tima
prof. dr. sc. Ksenija Grubišić,
Katedra za sociologiju, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
doc. dr. sc. Stjepan Srhoj,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu
mag. oec. Melko Dragojević,
Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku
mag. iur. Eva Ružić,
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

 

Sažetak projekta

Postupci javne nabave su odavno prestali biti samo i isključivo postupci kojima naručitelji nabavljaju najkvalitetnija moguća dobra, usluge i radove za najmanje novaca. Ovo se posebno počelo mijenjati kroz koncept ”ekonomski najpovoljnije ponude” kroz koji cijena postaje samo jedan od kriterija ocjenjivanja ponuda. Ipak – najveća promjena dolazi kroz shvaćanje kako se postupci javne nabave, odnosno ogromna kupovna moć države, može koristiti i za ostvarivanje nekih drugih (sekundarnih) ciljeva. Jedan od najvažnijih sekundarnih ciljeva je održiva javna nabava, koja se najčešće dijeli na zelenu (okolišnu) i društveno odgovornu nabavu. Zelena javna nabava je već dugi niz godina na razini Europske unije (EU) ali i Republike Hrvatske (RH) prepoznata kao iznimno važan cilj, te postoji niz zelenih kriterija koja naručitelji u RH redovito koriste u svojim postupcima javne nabave. Važnost zelena javne nabave je toliko prepoznata da postoje posebni alati (npr. web stranica https://zelenanabava.hr ) kojima se potiče implementacija zelenih kriterija i kojima se šire primjeri dobrih praksi. Također, u godišnjim Statističkim izvješćima o javnoj nabavi postoje posebna poglavlja kojima se prati primjena zelenih elemenata u javnonabavnim postupcima.

Nažalost, situacija je značajno lošija sa društveno odgovornom javnom nabavom. Društveno odgovorna javna nabava sve do 2025. nije bila posebno zastupljena u statističkim izvješćima, ne postoje online alati sa primjerima dobre prakse, a neka naša istraživanja pokazuju iznimno malo korištenje društveno odgovornih elemenata u postupcima javne nabave – samo u oko 4% javnonabavnih postupaka u 2022. (Turudić, M., Dragojević, M., Discretionary Exclusion Grounds in Directive 2014/24/EU: A Missed Opportunity for Socially Responsible Public Procurement?, EPPPL 1(2023)).

Stoga su glavna pitanja na koja želimo odgovoriti ovim projektom sljedeća;

    • Koliko se zaista u postupcima javne nabave od stupanja na snagu novog Zakona o javnoj nabavi (2017.) koriste elementi društveno odgovorne javne nabave?
    • Koje su glavne prepreke naručiteljima u korištenju elemenata društveno odgovorne javne nabave u RH?
    • Na koji način se može promijeniti normativni okvir (kratkoročno i dugoročno) kako bi se omogućilo veće korištenje elemenata društveno odgovorne nabave u RH?

Project summary

Public procurement procedures have long ceased to be solely and exclusively procedures through which contracting authorities acquire the highest-quality goods, services, and works for the lowest price. This shift has been particularly driven by the concept of the “most economically advantageous tender,” under which price becomes only one of the evaluation criteria. However, the biggest change comes from recognizing that public procurement procedures — and the state’s enormous purchasing power — can also be used to achieve other (secondary) objectives. One of the most important secondary objectives is sustainable public procurement, which is most often divided into green (environmental) and socially responsible procurement.

Green public procurement has for many years been recognized as an extremely important objective at both the level of the European Union (EU) and the Republic of Croatia (RC). There is a wide range of green criteria that contracting authorities in Croatia regularly use in their public procurement procedures. The importance of green public procurement is so widely acknowledged that special tools exist (e.g., the website https://zelenanabava.hr) to encourage the implementation of green criteria and to disseminate examples of good practice. In addition, annual Statistical Reports on Public Procurement contain dedicated chapters monitoring the application of green elements in procurement procedures.

Unfortunately, the situation is significantly worse with regard to socially responsible public procurement. Until 2025, socially responsible procurement was not specifically represented in statistical reports, there are no online tools with examples of good practice, and some of our research shows extremely limited use of socially responsible elements in public procurement procedures — only about 4% of procedures in 2022 (Turudić, M., Dragojević, M., Discretionary Exclusion Grounds in Directive 2014/24/EU: A Missed Opportunity for Socially Responsible Public Procurement?, EPPPL 1(2023)).

Therefore, the main questions this project seeks to answer are:

    • To what extent have elements of socially responsible public procurement been used in procurement procedures since the entry into force of the new Public Procurement Act (2017)?

    • What are the main obstacles faced by contracting authorities in using socially responsible procurement elements in Croatia?

    • How can the regulatory framework be changed (in the short and long term) to enable greater use of socially responsible procurement elements in Croatia?