prof. dr. sc. Mihajlo Dika
prof. dr. sc.
Mihajlo Dika

Autor je nekoliko monografija, komentara te većeg broja znanstvenih i stručnih radova od kojih se ističu knjige:

  • Građansko parnično procesno pravo (u koautorstvu), Zagreb, 1986. i 2004.
  • Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka . Zagreb : Narodne novine, 2002 (monografija).
  • Pravo na tužbu, Zagreb, 1986.
  • O biti i granicama pravomoćnosti: Povijesno-komparativna impostacija instituta, Zagreb, 1991
  • Sudsko izvršno pravo, opći dio, u koautorstvu s S. Trivom i V. Belajecem, Zagreb, 1984.
  • Komentar Zakona o međunarodnom privatnom i procesnom pravu (u koautorstvu s G. Kneževićem i S. Stojanovićem), znanstveni komentar, 1991.

Od članaka, vidi između ostalih: Pojam strane arbitražne odluke, Privreda i pravo, 3-4/1986, str. 112-123; Geneza, osnovna obilježja civilističke teorije pravomoćnosti i njihova kritika, Zbornik PFZ 5-6/1987, str 815-843.; Procesualističke teorije, Zbornik PFZ 1/1988, str. 17-36.; Privremene mjere, Pravo u gospodarstvu, 11-12/94, str. 971-994.; Trgovački statusni izvanparnični postupci, Pravo u gospodarstvu, 1-2/96, str. 73-103.; Sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje tražbine na temelju sporazuma stranaka, Novo ovršno i stečajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996, str. 75-98.; Stečajni razlozi, Zbornik radova, Susret pravnika u gospodarstvu, Opatija 1996, str. 89-106...

... i još mnogi radovi u okviru raznih istraživanja i Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Više

Objavljeni radovi u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI)

Moved Permanently

The document has moved here.


Apache/2.4.25 (Debian) Server at bib.irb.hr Port 80

Povijest zaposlenja

Rođen je 11. veljače 1943. godine u Skoplju. Diplomirao 1963. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1969., a doktorirao 1984. godine. 1968. godine zapošljava se kao sudac Općinskog suda u Poreču čiji je postao i predsjednik. Od 1971. aktivno sudjeluje u radu fakulteta, prvo kao asistent, pa kao docent, izvanredni profesor, da bi 1990. dobio zvanje redovnog profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Sredinom osamdesetih radio je i u Švicarskom institutu za uporedno pravo čije je središte u Laussanni. Stekao je i zvanje višeg znanstvenog suradnika 1987. godine. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima, od kojih je neke i sam organizirao. Član je više znanstvenih i stučnih udruženja kao što su Hrvatska arbitražna udruga (gdje je 1995. izabran za predsjednika upravnog odbora), Hrvatsko društvo za međunarodno pravo, Internationale Vereinigung für Zivilprozess, International Association for Procedural Law. Predsjednik je Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.