Branka SladovićFranz rođena je 12. prosinca 1971. u Garešnici. Srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi u Zagrebu, a na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu  diplomirala je socijalni rad 1994. godine. Magistrirala je 1998. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Socijalna psihijatrija, s radom “Stavovi stručnjaka prema spolnom zlostavljanju djece”. Doktorsku disertaciju “Psihosocijalni razvoj zlostavljane djece smještene u ustanovu socijalne skrbi”obranila je 2002. godine. Od siječnja do travnja 1997. godine bila je gost-predavač na WoodbrookeCollegeu, Birmingham, U.K., na internacionalnom treningu “Rad sa sukobima”. Od 1995. godine zaposlena je na Studijskom centru socijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao znanstveni novak a sada u zvanju redovitog profesora na Katedri za teoriju i metode socijalnog rada. Nositeljica je kolegija  Interpersonalna komunikacija, Rješavanje sukoba i Socijalna skrb za djecu na preddiplomskom studiju socijalnog rada, sunositeljica kolegija Odabrana područja socijalnog rada  na diplomskom studiju socijalnog rada gdje predaje područje Socijalni rad s djecom. Na poslijediplomskom studiju iz Psihosocijalnog rada nositeljica je kolegija Medijacija i socijalni rad i Djeca u skrbi (kojeg predaje i na poslijediplomskom specijalističkom studiju Prava djece). Nositeljica je kolegija Obiteljska medijacija, Medijacija razvoda  i Djeca u medijaciji na poslijediplomskom specijalističkom studiju iz Obiteljske medijacije.  Voditeljica je poslijediplomskog specijalističkog studija iz Obiteljske medijacije. Bila je mentor 50 diplomskih i završnih radova na studiju socijalnog rada i jedne doktorske disertacije, jednog znanstvenog magistarskog rada i jednog završnog specijalističkog rada. Sudjelovala je u nizu znanstveno-stručnih konferencija, od toga 17 međunarodnih. Samostalno ili u koautorstvu objavila je preko 40 radova u znanstvenim i stručnim časopisima i knjigama s recenzijama te tri knjige – monografija „Psihosocijalni razvoj djece u dječjim domovima“, sveučilišni udžbenik – „Interpersonalna komunikacija za socijalne radnike“ i priručnik „Individualno planiranje za dijete u udomiteljskoj obitelji“. Sudjelovala je u sljedećim znanstveno-istraživačkim projektima: „Socijalni rad i socijalna politika u Republici Hrvatskoj“ (1995. -1998.),  „Psihosocijalni aspekti zlostavljanja i zanemarivanja djece“ (1998. – 2000.), „Mogućnosti unapređenja skrbi za djecu u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima“ (1999.- 2006.) „Modeli akcijskih i evaluacijskih istraživanja u socijalnom radu“ (2002. – 2006.) gdje je bila voditeljica podprojekta „Evaluacijsko istraživanje mjera zaštite djece čiji je razvoj ugrožen u obitelji“ i „Djeca, mladi, obitelji i socijalni razvoj Hrvatske“ (2007. – 2012.). Recenzirala je niz radova za domaće i strane časopise i knjige. Dobitnica je godišnje nagrade Društva Sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika mladim znanstvenicima i umjetnicima za znanstveni rad u području društvenih znanosti objavljen u akademskoj godini 1998/99. Voditeljica je istraživačkog projekta „Izazovi studiranja i potpore studentima odraslima u javnoj skrbi“ i sudjeluje kao istraživač u projektu UNICEF-a „Jačanje kapaciteta sustava socijalne skrbi za provođenje i praćenje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb“.Bavi se supervizijom psihosocijalnog rada i obiteljske medijacije te edukacijom stručnjaka socijalne skrbi u području zaštite djece i rješavanju obiteljskih sukoba. Predsjednica je Hrvatskog društva za obiteljsku medijaciju, a aktivna je  članica i  Hrvatskog društva socijalnih radnika, Društva za psihološku pomoć i Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež. Članica je uredništva Ljetopisa socijalnog rada od 2004. godine.