U organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo te Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 14. 5. 2024. održan je znanstveni skup “Obitelji i socijalna država: Povodom 30. godišnjice prve UN-ove Međunarodne godine obitelji (IYF+30)”.

Nakon uvodnog obraćanja prof. dr. sc. Vedrana Đulabića ispred Centra Miko Tripalo i dekana Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Ivana Koprića te organizatora izv. prof. dr. sc. Ivane Dobrotić s Katedre za socijalnu politiku i prof. dr. sc. Siniše Zrinščaka s Katedre za sociologiju, kroz dva su se panela kritički raspravljale i sagledavale promjene vezane uz obitelji i socijalnu državu unazad tridesetak godina.

Skup je organiziran povodom međunarodnog dana obitelji koji se svake godine obilježava 15. svibnja, a povod organizaciji bilo je obilježavanje 30. godišnjice prve UN-ove Međunarodne godine obitelji (IYF+30), koja posebice ističe demografske promjene i starenje, migracije, klimatske i tehnološke promjene te izazove koje oni stavljaju pred roditelje i djecu.

Tako je u prvom panelu raspravljan niz promjena koje se vežu uz obitelji u Hrvatskoj, a koji je uključio izlaganja prof. dr. sc. Krunoslava Nikodema, izv. prof. dr. sc. Valerije Barade, prof. dr. sc. Zorana Šućura, izv. prof. dr. sc. Ksenije Klasnić i Suzane Kunac te prof. dr. sc. Gordane Berc i prof. dr. sc. Kristine Urbanc. Drugi je panel donio kritični osvrt na pojedine aspekte s kojima će se socijalna država morati nositi u budućnosti, a kako bi mogla odgovoriti na sve kompleksnije i različitije potrebe obitelji. U njemu su nastupili prof. dr. sc. Drago Župarić-Iljič, izv. prof. dr. sc. Danijel Baturina, prof. dr. sc. Nina Pećnik te izv. prof. dr. sc. Marijana Kletečki.

Skup je donio bogatu raspravu o promjenama socijalnih rizika s kojima se obitelji nose te ukazao na brojne izazove s kojima će se socijalna država morati početi intenzivnije baviti, poput nesigurnog i prekarnog rada, visokog radnog intenziteta i radne kulture stalne dostupnosti, rodno neravnomjerne raspodjele neplaćenog reproduktivnog rada, izrazito nepovoljnih pokazatelja u području mentalnog zdravlja mladih i izloženosti djece i roditelja „ekranima“, a sve tu u kontekstu nedovoljno razvijenih integriranih usluga usmjerenih obiteljima. Stoga je posebice istaknuta potreba za međuresornom suradnjom, bez koje je mnoge od tih izazova nemoguće riješiti.