Mario Krešić diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 2000. i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2005. godine. Doktorirao je 2013. godine na Europskom pravnom fakultetu Sveučilišta u Novoj Gorici (Slovenija), na temi iz teorije prava (Obvezatno pravosuđenje kao nužan element prava) stekavši akademski stupanj doktora pravnih znanosti. Služi se engleskim, francuskim i slovenskim jezikom.

Od siječnja 2007. zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za opću teoriju prava i države) najprije kao asistent, a zatim kao viši asistent te docent. U zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran je 22. travnja 2021. godine. Prije zaposlenja na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radio je kao suradnik u Hrvatskom saboru (veljača 2001. – travanj 2002.), stručni suradnik za odnose s javnošću u Uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske (travanj 2002. – studeni 2002.), stručni savjetnik u Uredu predsjednika Vlade Republike Hrvatske (studeni 2002. – veljača 2004.), tajnik kabineta ministrice pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (veljača 2004. – ožujak 2006.) i načelnik Odjela za međunarodnu suradnju u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (ožujak 2006. – srpanj 2006.).

Nastavnik je na sljedećim kolegijima. (i) Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni pravni studij: Teorija prava, Teorija prava – seminar, Teorija prava – vježbe, Filozofija prava, Legal Philosophy, Ljudska prava u teoriji prava, Ljudska prava i sprečavanje masovnih zločina, Human Rights and Atrocity Crimes Prevention. (ii) Preddiplomski sveučilišni studij socijalnog rada: Uvod u teoriju prava. (iii) Preddiplomski stručni studij javne uprave: Uvod u teoriju prava. Prema usvojenom programu Pravnog fakulteta u Zagrebu, predviđen je za nastavnika poslijediplomskog doktorskog studija pravnih znanosti za teme: Metode pravne znanosti i Pravna doktrina.

Predsjednik je Odbora za alumnije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2019. – do danas) čiji je član bio u prethodnom razdoblju (2017. – 2019.) te  Povjerenstva za reakreditaciju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2020. – do danas).

Član je akademskih udruženja: Akademija pravnih znanosti Hrvatske (APZH; član), Hrvatske sekcija Međunarodne Udruge za filozofiju prava i društvenu filozofiju (IVR): Hrvatska udruga za pravnu i socijalnu filozofiju te teoriju prava i države (HUPSFTPD; član i tajnik Udruge) te Mreže za teoriju prava Srednje i Jugoistočne Europe (CEENJ, član Savjetodavnog odbor). Član je alumni zajednice SAD-a u Hrvatskoj.

Obavljao je dužnost posebnog savjetnika ministra pravosuđa u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (siječanj 2009. – lipanj 2010.) te zamjenika pučkog pravobranitelja (svibanj 2014. – prosinac 2015.) kada je između ostalog bio odgovoran i za Nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja. Bio je član radne skupine za Poglavlje 23. (Pravosuđe i temeljna prava) pregovora za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj Uniji (2005.), glavni tehnički savjetnik za pravosuđe UN programa za razvoj (2007. – 2013.), savjetnik UN Ureda u Bruxellesu za izradu analize EU i UNDP programa i projekata u pravosudnom sektoru (2011.) te pravni savjetnik u projektu Ureda Ministarstva pravosuđa SAD-a za podršku i usavršavanje državnih odvjetnika u prekomorskim zemljama (2013.).

Završio je Diplomatsku akademiju (2002. – 2003.), pripravništvo na Trgovačkom sudu u Zagrebu (2005. – 2006.), položio državni stručni ispit (2003.) te ima certifikate iz projektnog menadžmenta (2005. i 2006.). Usavršavao se u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu International Leadership programa (2005.) te završio Nordijski program za mirenje u Norveškoj (2006.).

Suradnik je prijave međunarodnog projekta iz područja teorije prava za COST projekt. Bio je član projektnog tima u istraživačkim projektima: Funkcije prava; Poznavanje i vrijednosno prihvaćanje europskog i međunarodnog prava u RH; Novi hrvatski pravni sustav; Istraživanje podrške žrtvama i svjedocima kaznenih dijela u Republici Hrvatskoj (2007.). Vodio je sljedeće razvojne projekte u području vladavine prava: uključivanje mladih u pružanje podrške žrtvama i svjedocima (2011. – 2013.), organizacija međunarodne konferencije europskih ministarstava pravosuđa ‘Pravosudne reforme i osnaživanje žrtava kaznenih djela’ (2013.), podrška zatvorskom sustavu (2007. i 2012.), razvoj sustava podrške žrtvama i svjedocima (2007. – 2010.; projekt je rezultirao uspostavom sedam ureda za podršku žrtvama i svjedocima pri županijskim sudovima), jačanje kapaciteta Ureda pučkog pravobranitelja (2008. – 2010.), jačanje kapaciteta Državnog izbornog povjerenstva (2007. – 2008.), jačanje kapaciteta Ministarstva pravosuđa za strateško planiranje (2009.) te tranzicijska pravda (2006. -2007.).

Znanstveno se usavršavao u inozemstvu na području teorije prava. Bio je gostujući znanstvenik u istraživačkim programima iz teorije prava na Jagielonskom sveučilištu, Katedra za teoriju prava Fakulteta prava i uprave u Krakovu, Poljska (lipanj – srpanj 2019.) te na Sveučilištu u Genovi, Odjel za pravo, Tarello institut za pravnu filozofiju u Genovi, Italija (ožujak – srpanj 2018.).

Izlagao je na 35 međunarodnih znanstvenih i stručnih konferencija te održao dva pozivna predavanja na poziv Jagielonskog sveučilišta i Sveučilišta u Genovi.  Organizirao je  devet znanstvenih i stručnih konferencija te međunarodnih škola. Autor je dvadeset radova i dva izdanja udžbenika za teoriju prava u suautorstvu.