ije nov koncept da država nabavlja robu, radove i usluge. Upravo suprotno, postojala je, u ovom ili onom obliku, od povijesnih početaka države pa sve do danas. Ipak, o javnoj nabavi kao skupnom pojmu koji označava gospodarsku djelatnost države usmjerenu prema posebnom postupku nabave robe, radova i usluga, počinje se razmišljati i pisati tek od nastanka i razvoja upravnog prava i gospodarskom ekspanzijom države. Država se koristi postupcima javne nabave za nabavu robe, usluga i radova. Budući da i građani i pravne osobe privatnog prava također nabavljaju robu, usluge i radove na slobodnom tržištu, nameće se pitanje: zašto država ima poseban tretman? Odnosno, zašto je za državnu (javnu) nabavu potreban poseban set pravila? Najlakši odgovor na to pitanje može se naći u interesu koji se ostvaruje tim dvjema vrstama nabave. Kupnjom (nabavom) roba, usluga i radova građani i privatne pravne osobe zadovoljavaju svoje osobne, privatne interese. Kada država nabavlja, njezin glavni zadatak je ostvariti javni interes. Neovisno o tome ima li konkretni projekt nacionalnu ili lokalnu važnost, ta činjenica ne umanjuje javni interes za njegovo realiziranje. Uz realiziranje javnog interesa, javna nabava sadrži još jedan bitan element koji opravdava poseban set pravila; država pri nabavi roba, usluga i radova troši sredstva iz državnog proračuna. Kako proračunska sredstva nisu “privatno” vlasništvo države, već sredstva prikupljena od građana za nanciranje svih javnokorisnih državnih djelatnosti, njihovo trošenje mora biti podvrgnuto iznimno strogim i formaliziranim pravilima. Ako pokušamo promatrati državu kao gospodarstvenika, teško je ne primijetiti kako u mnogim državama na svijetu neće biti većeg gospodarstvenika. Širina spektra djelovanja države ukazuje na činjenicu kako država mora trošiti znatna sredstva da bi bila u stanju pružiti sve usluge za koje je nadležna i koje je obvezna pružiti. Bilo da je riječ o nabavi novoga voznog parka za neko ministarstvo, izgradnji nove osnovne škole, nabavi usluga elektroničkih komunikacija za Gorsku službu spašavanja, opremanju fakulteta informatičkom opremom; sve će se navedene nabave provoditi primjenom pravila javnenabave. Kada to pokušamo opisati brojkama, rezultati su zapanjujući. Velik dio proračunskih sredstava države upotrebljava se za javnu nabavu, čime ona predstavlja velik dio državne potrošnje, ali i znatan dio opće gospodarske djelatnosti u svakoj državi. Tako postoje procjene da javne nabave čine oko 19 bruto društvenog proizvoda (BDP) Europske unije (EU), dok je u Republici Hrvatskoj taj postupak nešto niži i čini oko 12 BDP-a. Upravo činjenica da država kroz postupke javne nabave zauzima tako znatan dio gospodarstva, daje državi dodatnu moć i mogućnosti utjecaja na tržišna zbivanja. Kako su privatni poduzetnici vrlo zainteresirani za postupke javne nabave i mogućnosti koje pruža poslovanje s državom, državi se otvara mogućnost velikog utjecaja na gospodarska zbivanja. Tolika važnost javne nabave za pravni poredak rezultirala je složenim pravnim sustavom koji uređuje javnu nabavu u Republici Hrvatskoj. Kroz predavanja iz predmeta Javna nabava, pokušati će se objasniti nekoliko glavnih koncepata koji će studente pripremiti za uspješnu primjenu složenog prava javne nabave. To su položaj prava javne nabave unutar šireg pravnog poretka Republike Hrvatske, važnost prava javne nabave za gospodarsko djelovanje države ali i gospodarstvenike, glavne odrednice postupka javne nabave i pravna zaštita protiv nezakonitih odluka o odabiru i upravnih akata DKOM-a. Predavanja će održavati doc. dr. sc. Marko Turudić.