Nika Sušac rođena je 3. rujna 1984. godine, u Zagrebu, Republika Hrvatska. Diplomirala je na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2009. godine, a 2010. godine upisala je doktorski studij psihologije pri istom fakultetu.

Od studenog 2009. do lipnja 2010. te od ožujka 2012. do veljače 2013. godine zaposlena je na radnom mjestu asistenta na Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao zamjena za porodni dopust. Od lipnja 2010. do ožujka 2012. zaposlena je kao asistent na FP7 projektu BECAN “Balkan Epidemiological Study of Child abuse and Neglect”, također na Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta u Zagrebu. Od travnja 2013. godine zaposlena je kao asistent na Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta u Zagrebu. Uz FP7 projekt BECAN, sudjelovala je u nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata. Od 2013. godine uključena je kao član istraživačkog tima iz Hrvatske u međunarodnom projektu „Uključenost djece u građanskim i kaznenim postupcima“, čiji je nositelj Agencija Europske unije za temeljna prava (European Union Agency for Fundamental Rights – FRA), a u Hrvatskoj ga provodi Hrvatski pravni centar te u hrvatskom projektu „Jačanje kapaciteta sustava socijalne skrbi za provođenje i praćenje mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb“, koje za UNICEF i Ministarstvo socijalne politike i mladih provodi Studijski centar socijalnog rada i Društvo za psihološku pomoć. Projekti na kojima je ranije sudjelovala su „Višestruka viktimizacija u djetinjstvu, izloženost obitelji stresorima i rizici po psihosocijalnu prilagodbu adolescenata“ (2013.–2014.) te „Čimbenici rizika za razvoj internaliziranih i eksternaliziranih problema mladih iz perspektive adolescenata“ (2014.), koje je financiralo Sveučilište u Zagrebu, te „Djeca, mladi, obitelji i socijalni razvoj Hrvatske“ (2007.–2012.), koji je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Također je od 2009. do 2011. sudjelovala u izradi i evaluaciji programa „Prevencija nasilja u mladenačkim vezama“, Društva za psihološku pomoć iz Zagreba.

Od 2008. godine također kao vanjski suradnik radi u Modusu, Centru za djecu, mlade i obitelj Društva za psihološku pomoć, gdje vodi grupe u okviru programa poput „Kako da učenje ne bude mučenje“, „Taboo–preventivno-edukativni program s područja spolnosti namijenjen adolescentima“, „Psihosocijalni tretman maloljetnih počinitelja nasilja“ i drugih programa te je uključena u provedbu njihove evaluacije.

Kao njeno područje znanstvenog i stručnog interesa može se izdvojiti psihologija adolescencije, internaliziranih i eksternaliziranih problema djece i mladih, nasilje u intimnim vezama, vršnjačko i obiteljsko nasilje. U koautorstvu je objavila 6 znanstvenih radova i 1 priručnik za provedbu preventivnog programa te je aktivno sudjelovala na većem broju domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova.