Zakonito izbjegavanje porezne obveze kod oporezivanja trgovačkih društava je jedan od ključnih problema međunarodnog poreznog prava. Prepoznat je već ranije, a naročito je došao do izražaja u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. U novije vrijeme, u žarištu je interesa povodom OECD-ovog BEPS projekta, koji konkretno identificira modalitete izbjegavanja korištenjem različith shema prekograničnog agresivnog poreznog planiranja. Općenito, metode zakonitog izbjegavanja porezne obveze u vezi s trgovačkim društvima su – transferne cijene i potkapitaliziranje; obje metode u primjeni su u vezi s povezanim trgovačkim društvima. Element povezanosti omogućuje ugovaranje cijena koje odstupaju od standardnih tržišnih cijena, ugovorenih između nepovezanih subjekata, što može rezultirati smanjenjem ili eliminiranjem poreznog opterećenja. Stoga, različite države primjenjuju metode sprječavanja zakonitog izbjegavanja, tj definiranja cijena u tzv. nepristranim transakcijama. Noviji primjer, na razini EU, je ATAD, tj. Direktiva protiv zakonitog izbjegavanja porezne obveze. Sud EU se, u nekim predmetima (npr. Lankhorst-Hohorst, MarksSpencer) također susreo s problematikom zakonitog izbjegavanja porezne obveze kod trgovačkih društava, i različito presuđivao, pa je analiza tih predmeta također objekt izlaganja u ovom kolegiju.