Pavao Muhić (1835-1850)

Rođen je 1812. u Požegi. Pravo je studirao u Zagrebu a doktorat prava stekao je 1843. u Pešti. Na Juridičkom fakultetu Kraljevske akademije znanosti Muhić je 1835. naslijedio Ivana Nepomuka Henfnera koji je premještan u Peštu. U popisu predavača 1852/3. Pavao Muhić spominje se kao profesor Političke ekonomije i financijske znanosti koji predaje na hrvatskom jeziku (ilirski). Iz sačuvane arhivske građe saznajemo da je 1855. Muhić predavao Političku ekonomiju i austrijsko financijsko zakonoslovlje prema literaturi K.H.Raua (Grundris der Kameralwissenschaft und Wirtshaftlere), A. Konopaseka, J.M. Chluppa i drugih autoriteta tog doba. U dokumentima iz 1857/8. spominje se da Muhić predaje prema vlastitom manuskriptu koji se temelji na djelima Raua, Rochera i Mischlera. Prema zabilješkama Muhićevih slušača njegova su predavanja 1865/66. komponirana u četiri cjeline: 1. Uvod; 2. Politička ekonomija; 3. Narodno gospodarska politika i 4. Gospodarstvo javno (financije). Time se jasno profiliraju cjeline koje će se u budućnosti osamostaliti kao zasebne znanosti i posebne katedre fakulteta. Muhić je na Pravoslovnoj akademiji predavao do 1871. kada je imenovan predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljska vlade za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Bio je član JAZU i predsjednik JAZU. Umro je 1897.