Međunarodna znanstvena konferencija u organizaciji Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu „Future of Women’s Rights: Marking the Anniversaries of CEDAW and the Istanbul Convention“ održana je 1. i 2. travnja 2026. u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Ureda za ravnopravnost spolova.

U 2026. godini obilježavamo 45 godina od stupanja na snagu Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te 15 godina od otvaranja za potpisivanje Istanbulske konvencije Vijeća Europe. Obje su konvencije postavile standarde bez kojih je nemoguće govoriti o suvremenoj zaštiti prava žena. Zato je bilo važno stvoriti prostor rasprave o njihovoj stvarnoj snazi tada, o dosezima koje su omogućile, ali i o ograničenjima koja su postajala sve vidljivija u vremenu političkih prijepora, institucionalne nedjelotvornosti, porasta nasilja prema ženama, rastuće ekonomske nesigurnosti i pojave novih oblika diskriminacije žena.

Organizatorica konferencije, izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić, ovako je objasnila zašto je, u okviru znanstvenog projekta „Norme, institucije, nacionalni i međunarodni okviri zaštite prava žena – NINA”, kojega vodi, odlučila organizirati međunarodnu konferenciju na ovu temu:
„U današnjem svijetu ostvarivanje prava žena više nije linearan napredak koji se podrazumijeva, već je postalo područje ozbiljnih političkih i društvenih prijepora. Ova je konferencija bitna jer odbija pristati na iluziju da je priznanje prava žena u zakonima dovoljno bez provedbe tih prava kroz rad institucija i mijenjanja društvene podrške njihovu ostvarenju. Konferencija je otvorila pitanje vrijede li uopće još uvijek međunarodni standardi zaštite prava žena ako ih postojeće institucije ne štite dovoljno odlučno i ako se stečena prava dovode u pitanje.”

Na konferenciji su sudjelovale neke od najvažnijih međunarodnih stručnjakinja za prava žena, među njima Nahla Haidar, predsjednica Odbora CEDAW, prof. Feride Acar, bivša predsjednica Odbora CEDAW i bivša predsjednica GREVIO-a, te dr. sc. Dubravka Šimonović, bivša predsjednica Odbora CEDAW i bivša posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama i djevojčicama. Sudjelovala je i dr. sc. Ivana Radačić, nekadašnja predsjedavajuća Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica. Ključno predavanje održala je prof. emerita Rebecca J. Cook sa Sveučilišta u Torontu, jedna od vodećih svjetskih autoriteta u području međunarodnog prava žena te reproduktivnih prava.

Na konferenciji su svoje radove izložile sljedeće suradnice na projektu NINA: prof. dr. sc. Nina Gumzej, “Women’s Rights in the Age of Artificial Intelligence: From Algorithmic Discrimination to Technology-Facilitated Violence”; izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić, “What Is Being Gender-Mainstreamed in the Gender Equality Policy in Croatia?”; mr. sc. Andreja Fileš-Ružić, doktorska studentica, “Integrating a Gender Equality Perspective into Croatian Minority Policy”, te vanjske suradnice dr. sc. Dubravka Šimonović, “From Norms to Implementation: Realising the Full Potential of CEDAW and the Istanbul Convention”, i dr. sc. Ivana Radačić, “Feminism at the Time of the Great Turning”.

U pet znanstvenih konferencijskih panela raspravljalo se o tome postižu li postojeći međunarodni standardi još uvijek stvarne pomake u zaštiti prava žena, kakvo je stvarno stanje politike ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj, kako međunarodne institucije oblikuju zaštitu ženskih prava te kako izgleda borba za ravnopravnost u vremenu sve otvorenijeg osporavanja ljudskih prava od nekih društvenih i političkih aktera. Program je uključivao i teme poput nasilja nad ženama, rodne ravnopravnosti u doba umjetne inteligencije, institucionalnih i političkih prepreka provedbi javne politike ravnopravnosti, populizma, kontestacije prava žena pred ustavnim sudom i novih feminističkih mobilizacija.

Dva stručna panela povezala su konferenciju s hrvatskim i europskim institucionalnim okvirom rodne ravnopravnosti. Na jednom su sudjelovali predstavnici i predstavnice ključnih hrvatskih institucija nadležnih za ravnopravnost spolova i zaštitu prava žena, uključujući Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora, a na drugom diplomatski predstavnici uz predstavnike međunarodnih tijela (Europskog parlamenta i OESS-a), među kojima i Marko Vešligaj, potpredsjednik Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta. Time je konferencija izašla iz uskog akademskog formata i postala mjesto susreta znanstvenica i znanstvenika te predstavnika hrvatskih institucija javnih vlasti.

U vremenu kada su prava žena formalno priznata i propisana konvencijama i zakonima, ali se u praksi sve češće relativiziraju ili osporavaju, ovakva je konferencija važna jer propituje uvjerenje da je cilj ostvarivanja prava žena dostignut. Otvorila je prostor rasprave o tome što danas znači zaštita prava žena, tko je za nju odgovoran i kako se međunarodni standardi mogu pretvoriti u stvarnu političku i institucionalnu obvezu hrvatskih javnih vlasti. Upravo zato ova konferencija nije bitna samo za akademsku zajednicu, nego i za donositelje odluka, političare, institucije javnih vlasti, organizacije civilnog društva i sve koji razumiju da se razina zaštite ženskih prava uvijek mjeri u sadašnjem vremenu, stvarnim djelovanjem i provedbom javnih politika.