Voditeljica institucionalnog istraživačkog projekta NINA, izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić, održala je 22. travnja 2026. u Pragu radionicu o rodnoj ravnopravnosti u okviru Horizon projekta SWIM, kojeg koordinira Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Projekt okuplja 26 partnerskih i 16 pridruženih institucija iz ukupno 13 europskih zemalja, a koordinira ga Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (FSB) pod vodstvom doc. dr. sc. Hrvoja Mikulčića.

Radionica je održana u sklopu projektnog sastanka Horizon Europe projekta SWIM na kojem je sudjelovalo šezdesetak istraživača i stručnjaka, uz rodno uravnoteženu zastupljenost sudionica i  sudionika.

U svim istraživačkim projektima financiranim sredstvima Europske unije, aktivnosti vezane uz rodnu ravnopravnost dio su projektne strukture, najčešće kroz provedbu Planova rodne ravnopravnosti (Gender Equality Plans, GEP). Takvi planovi legitimiraju pitanje rodne ravnopravnosti kao institucionalno relevantno, oni u institucije uvode jezik za prepoznavanje diskriminacije i nejednakosti, te uspostavljaju minimalne standarde ravnopravnosti u akademskom i istraživačkom okruženju. GEP-ovi tako postaju alat za adresiranje dugotrajne podzastupljenosti žena u pozicijama moći i odlučivanja u akademskim  institucijama, kao i za otvaranje pitanja usklađivanja privatnih i profesionalnih obveza te prevencije rodno uvjetovanog nasilja u znanstvenim organizacijama.

Razmjena iskustava sa sudionicama i sudionicima radionice u Pragu, koji dolaze iz različitih nacionalnih i institucionalnih konteksta, jasno pokazuju i ograničenja ovakvog pristupa. Naime, obavezne radionice jesu bitne, ali sami po sebi nisu dovoljne. One doprinose stvaranju okvira, ali same po sebi ne jamče nikakvu stvarnu promjenu u praksi. To je zato što formalni instrumenti poput GEP-ova često ne zahvaćaju dublje slojeve organizacijskog života: ne rastvaraju hijerarhije moći i neformalne mreže utjecaja, kao ni postojeće obrasce kod mentoriranja i uključivanja, a u pravilu ne adresiraju ni ukorijenjena uvjerenja o rodnim ulogama. Upravo zbog toga u praksi često postoji formalna usklađenost fakulteta i sveučilišta koji su izglasali i objavili na web stranicama svoje GEP-ove, ali se ne trude transformirati institucionalnu kulturu. Stvarna se promjena događa tek kada se istovremeno djeluje na tri međusobno povezane razine: uspostavljanjem strukture (donošenjem GEP-ova i uspostavom tijela za njihovu provedbu), promjenama institucionalne kulture (nagrađujući vrijednosti i norme koje doprinose ravnopravnosti) te promjenama ponašanje pojedinaca, osobito onih na pozicijama moći i odlučivanja. Izostanak bilo koje od ovih razina rezultira održavanjem postojećih obrazaca neuključivanja i  nejednakosti.

Radionica koju je vodila izv. prof. dr. sc. Petričušić nije stoga bila usmjerena tek na informiranje o terminologiji rodne ravnopravnosti, nego je stvorila prostora za kritičku refleksiju o svakodnevnim praksama unutar akademskih institucija: tko sudjeluje u donošenju odluka, tko preuzima vidljive i nevidljive zadatke, te kako se raspodjeljuju prilike za napredovanje i priznanje.