Ciljevi kolegija

1. Steći znanja o ustavnim te kriminalnopolitičkim aspektima kaznenog postupka i kaznenog procesnog prava;
2. Analiziratinegativne i pozitivne materijalne i procesne obveze država u odnosu na pojedina konvencijska prava;
3. Prepoznati u okviru kojih konvencijskih prava razmatrati pojedine povrede pravila postupanja različitih tijela kaznenog postupka;
4. Proširiti spoznaje o odnosu državne represivne vlasti i pojedinca u okviru provedbe legitimnih mjera za suzbijanje kriminaliteta od kojih se sastoji kazneni postupak i državno kazneno pravosuđe;
5. Razviti sposobnost analitičkog i kritičkog sagledavanja rezultata primjene domaćeg prava u svjetlu konvencijskog prava;
6. Vrednovati prednosti i nedostatke postojećih mehanizama višestruke kontrole zakonitosti i primjerenosti represivnih mjera, posebice s obzirom na zahtjeve načela razmjernosti.

Sadržaj kolegija
Nekoliko međunarodnih mnogostranih ugovora ili konvencija sadrži danas standarde i instrumente zaštite ljudskih prava u kaznenom postupku od kojih su neki postali čak i jus cogens međunarodnog prava. Razmatranje tih ugovora, posebice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja uspostavlja naddržavni mehanizam kontrole nad osiguranjem okrivljenikovih prava obrane i procesnih jamstava u kaznenom postupku, uvodi studente u relevantnu materiju. Premda judikatura Europskog suda za ljudska prava ne obuhvaća cjelokupno područje kaznenog postupka, pa tako ne sadrži podlogu za uspostavu općenitih koncepcija o ustroju i provođenju kaznenog postupka, ipak uspostavlja tzv. minimume procesnih standarda okrivljenikove obrane i zaštite okrivljenikovog položaja naspram represivne vlasti države u kaznenom postupku. Studentima se izlaže analiza tih odluka, relevantnih za svaki postupak nacionalnih vlasti povodom “optužbe za kazneno djelo”. U njemu okrivljenik mora, prema autonomnoj judikaturi Suda, uvijek imati jamstvo određenih prava koja se odnose na uhićenje i pritvor, zaštitu od mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, nepovredivost doma te osobnog i obiteljskog života, zabranu retroaktivne primjene kaznenih zakona, na suđenje pred objektivnim i nepristranim sudom čija je nadležnost utvrđena zakonom te u postupku određene kvalitete i primjerenog trajanja, u kojem mu pravnu pomoć uvijek mora moći pružiti branitelj po slobodnom izboru. Povrede tih prava, kao i pogrešne osude, okrivljenik uvijek mora moći pobijati učinkovitim pravnim sredstvom, a država mu mora odgovarati za štetu koju je pretrpio neosnovanom osudom.