U pravom smislu ustavnog prava, pojam ljudskih prava i sloboda svoju punu afirmaciju doživljava upravo postizanjem kvalitete “temeljnih” ljudskih prava i sloboda, što je omogućeno tek ispunjenjem nekoliko bitnih uvjeta: napuštanjem shvaćanja da prava i slobode predstavljaju samo političke proklamacije; prihvaćanjem stajališta da su prava i slobode zaštićene kroz pravno obvezujuće norme ustavnog karaktera; prihvaćanjem pune nadzakonske pravne snage ustavnih akata u području prava i sloboda; postupnom eliminacijom “supremacije” regulacije prava i sloboda od strane zakonodavnih tijela, a u korist punog ispunjenja pravno obvezujućih ustavnih imperativa; razvojem odgovarajućih mehanizama/testova zaštite u procesima ustavnog sudovanja. U (klasičnim) zapadnim demokracijama (npr. Sjedinjene Američke Države, Francuska, Savezna Republika Njemačka), ovaj razvoj odvija se uglavnom tek u drugoj polovici 20. stoljeća, a u onim novijim (uključujući i Republiku Hrvatsku) tek posljednjih godina. Normativne posljedice razvoja takvog shvaćanja pojma ustavno zajamčenih prava i sloboda su, u listi koja svakako nije iscrpljujuća, od višestrukog značaja: prvo, one su od presudne važnosti za puno razumijevanje vrijednosne i praktične pozicije koju prava i slobode zauzimaju u (nacionalnim) ustavnim porecima (prava i slobode kao nadzakonske norme koje pravno vezuju zakonodavca); drugo, one odgovaraju na pitanje koji specifičan sadržaj se u domaćem ustavnom poretku ima smatrati sadržajem koji je zaštićen upravo kategorijom “temeljnih”, a ne nekih drugih prava i sloboda; treće, one su od bitnog utjecaja i za preciziranje mogućih razlika u hijerarhiji zaštite osobnih, političkih, gospodarskih, socijalnih, kulturnih, ekoloških i drugih prava i sloboda; četvrto, one su bitne i zbog mogućih korelacija koje na taj način nastaju prema širem okruženju u kojem se također jamče prava i slobode te u okviru kojega opstoje i operiraju zasebni nacionalni ustavni poreci. Također, a oslanjajući se na činjenicu da se suvremeno shvaćanje tako opisanog pojma temeljnih prava i sloboda sasvim egzaktno može pratiti kroz analizu relevantne komparativne ustavnosudske prakse, predmet “Temeljna prava i slobode u komparativnom ustavnom pravu” nudi studentima izučavanje te prakse u nizu odabranih (usporedivih) primjera. Istovremeno, predmet na taj način nudi i odgovarajuću praktičnu dimenziju pravne edukacije u području komparativnog ustavnog prava (case-law study).