Ciljevi kolegija: 1. Upoznati doktorande s općim znanjima o nastanku, razvitku, ustroju kao i važnosti suvremenog europskog međunarodnog privatnog prava i time omogućiti svestranije i bolje razumijevanje posebnih pitanja današnjeg europskog međunarodnog privatnog prava u rješavanju privatnopravnih situacija s prekograničnim i međunarodnim obilježjem. 2. Usvojiti opća znanja o uređivanju prekograničnih/međunarodnih privatnopravnih odnosa s EU obilježjem i posebna znanja koja se odnose na ugovorne i izvanugovorne (deliktne) odnose. 3. Kod doktoranada razviti razumijevanje razvoja europskog međunarodnog procesnog prava od Bruxelleske konvencije iz 1968. do Uredbe 1215/2012. 4. Osposobiti doktorande za primjenu relevantnih pravnih izvora kako bi riješili pitanje koje je pravo mjerodavno za konkretan odnos te razumjeli kako se odvija postupak s međunarodnim obilježjem prema pravnim izvorima Europske unije. Sadržaj kolegija: I. Opći dio 1. Uvod 1.1. Pojam europskog međunarodnog privatnog prava. 1.2. EU i europeizacija međunarodnoga privatnoga prava. 1.3. Povijest razvitka europskoga međunarodnoga privatnoga prava. 2. Pravni ustroj europskoga međunarodnoga privatnoga prava: 2.1. Ugovor iz Amsterdama iz 1997. 2.2. Ugovor iz Nice iz 2001. 2.3. Ugovor iz Lisabona iz 2007. 2.4. Legislativna nadležnost EU za rješavanje privatnopravnih situacija s prekograničnim/ međunarodnim obilježjem. 2.5. Vanjska nadležnost EU i europsko međunarodnog privatno pravo 2.6. Pravni ustroj europskoga međunarodnoga privatnoga prava prema Ugovoru o europskom ustavu. 3. Izvori europskoga međunarodnoga privatnoga prava u širem smislu 4. Uloga Suda Europske unije (Europskoga suda) u sustavu europskoga i autonomnoga međunarodnoga privatnoga prava 5. Utjecaj ljudskih prava kao posebne sastavnice europskoga prava na međunarodno privatno pravo 6. Utjecaj temeljnih sloboda iz Ugovora o načinu funkcioniranja EU na međunarodno privatno pravo 7. Važnost primarnoga asocijacijskoga prava za hrvatsko međunarodno privatno pravo II. II. Posebni dio – mjerodavno pravo 1. Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980. 2. Uredba (EZ) br. 593/2008 o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze (Rim I) 2.1. Polje primjene uredbe 2.2. Poveznice 2.2.1. Autonomija stranaka 2.2.2. Mjerodavno pravo ako ne postoji izbor prava 2.3. Mjerodavno pravo za posebne vrste ugovora 2.4. Prisilni propisi 2.5. Ostala pitanja 3. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 864/2007 o mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze od 11. srpnja 2007. 3.1. Polje primjene uredbe 3.2. Opće odredbe deliktnog statuta 3.3. Posebne odredbe deliktnog statuta III. Međunarodno građansko procesno pravo 1. O ujednačavanju europskoga prava 1.1. Općenito 1.2. Izvori prava 1.3. Tumačenje 1.4. O Luganskoj konvenciji o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima 1.5. Bruxellska konvencija iz 1968. 2. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1215/2012. o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim predmetima od 12. prosinca 2012. 2.1. Općenito 2.2. Nadležnost 2.2.1. Opća nadležnost 2.2.2. Posebne nadležnosti 2.2.3. Isključiva nadležnost 2.2.4. Sporazum o nadležnosti 2.3. Litispendencija 2.4. Priznaje i ovrha 2.5. Javne isprave i sudske nagodbe 3. Ostali sekundarni izvori europskoga međunarodnoga procesnoga prava 3.1. Uredba (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti i o ukidanju Uredbe (EZ) br. 1347/2000 3.2. Uredba (EZ) br. 1346/2000. od 29. svibnja 2000. o stečaju 3.3. Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima ( “dostava pismena” ), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 3.4. Uredba (EZ) br. 1206/2001. od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država ugovornica na predmetu izvođenja dokaza