Trg Republike Hrvatske 14
Zagreb, Hrvatska
Vladislav Brajković rođen je 1905. godine u Kninu, u obitelji s izrazitom pomorskom tradicijom, a nakon gimnazije završene u Kotoru upisuje Pravni fakultet u Beogradu na kojem je diplomirao 1927. godine. Doktorirao je na sveučilištu u Aix-en-Provenceu 1933. godine. Nakon rada u Ministarstvu saobraćaja, 1937. godine zapošljava se u znanosti, prvo na Pravnom fakultetu u Subotici, a 1941. i na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao profesor pomorskog i općesaobraćajnog prava, čime je postao prvim redovitim nositeljem katedre za taj predmet.
Nastavni i znanstveni rad akademika Brajkovića bio je vrlo uspješan. To dokazuje i rad na domaćem zakonodavstvu u području pomorskog prava kao i rad na međunarodnoj unifikaciji pomorskog prava. U okviru CMI-a, aktivno je sudjelovao u usvajanju brojnih važnih konvencija: Konvencije o građanskoj nadležnosti u slučaju sudara, Konvencije o kaznenoj nadležnosti u slučaju sudara i drugih pomorskih nezgoda i Konvencije o privremenom zaustavljanju brodova, Međunarodne konvencije o ograničenju odgovornosti vlasnika morskih brodova. (Bruxelles, 1957.), nacrtu Konvencije o odgovornosti poduzetnika nuklearnih brodova, i nacrtu dopune Konvencije o spašavanju i pružanju pomoći na moru iz 1910. godine (Rijeka, 1959.), nacrtu Konvencije o pomorskim privilegijama i hipotekama (New York, 1965.), Konvencije o prijevozu putnika i putničke prtljage (Atena, 1974.) i drugima.
Akademik Brajković bio je angažiran u radu brojnih organizacija, a posebno se ističe njegov angažman u osnivanju i radu Jugoslavenskog udruženja za pomorsko pravo (JUPP) u Zagrebu, kojemu je od 1954. do 1975. bio predsjednik. Osim toga, akademik Brajković bio je i potpredsjednik CMI-a (od 1969. do 1973.), te član Slovenske akademije za nauk in umetnosti, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, redovni član JAZU (od 1968.) i dr.
Branko Jakaša rođen je 1919. godine u Splitu, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Nakon toga upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, na kojem je doktorirao 1943. godine. Nakon rada u Ministarstvu obalnog pomorstva, ribarstva i lokalnog prometa te u tijelima pomorske uprave u Splitu, 1958. godine zaposlio se kao asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je ubrzo postao profesor pomorskog i općeprometnog prava.
Profesor Jakaša ostvario je za života vrhunska znanstvena postignuća i nedvojbeno možemo reći da je jedan od najplodnijih znanstvenih hrvatskih pisaca iz područja pomorskog privatnog prava. Objavio je jedanaest knjiga, više od sedamdeset izvornih znanstvenih radova te brojne rasprave. Uz to je pisac udžbenika plovidbenog prava i prava osiguranja, te kopnenog i zračnog prometnog prava. Posebno je značajan njegov znanstveni doprinos kodifikaciji pomorskog prava u nas. Radio je i pripremao s nekoliko istaknutih pravnika tekst Zakona o pomorskoj i unutarnjoj plovidbi koji je usvojen 1978. godine, a koji je kasnije poslužio i za pripremu Pomorskog zakonika Republike Hrvatske.
Profesor Jakaša bio je niz godina voditelj Jadranskog zavoda i član suradnik HAZU, te glavni urednik časopisa Uporedno pomorsko pravo.
Koliki je bio njegov doprinos za znanost, svjedoči i činjenica da je 1970. godine dobio Godišnju državnu nagradu za znanost, a 1997. i Nagradu za životno djelo čije uručenje nažalost nije doživio.
PROF. DR. SC. VELIMIR FILIPOVIĆ (24. studenog 1935. – 17. siječnja 2007.)
Velimir Filipović rođen je 24. studenog u Zagrebu. Pučku školu i Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, gdje je i maturirao 1953. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i dva semestra na Pravnom fakultetu u Muensteru (SR Njemačka). Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1959.
Nakon provedenog natječaja izabran je 1960. za asistenta za pomorsko pravo u Jadranskom institutu JAZU u Zagrebu.
Na Pravnom fakultetu u Zagrebu obranio je 1964. doktorsku disertaciju i stekao doktorat znanosti. 1965. izabran je za znanstvenog suradnika Jadranskog instituta JAZU u Zagrebu. 1969. prelazi na Pravni fakultet u Zagrebu na katedru za Pomorsko i opće prometno pravo, gdje je 1971.izabran na mjesto docenta, 1976. na mjesto izvanrednog profesora, a 1981. na mjesto redovitog profesora. U tom zvanju bio potvrđen 1986. i 1991.
Od posljednjeg izbora obavljao je sve nastavničke dužnosti u redovnoj nastavi i u Poslijediplomskom studiju iz trgovačkog prava i građanskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao i prava mora na među-sveučilišnom centru za poslijediplomski studij u Dubrovniku. Od rujna 1993. vodio je Poslijediplomski studij iz trgovačkog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1986.-2003. predstojnik je Katedre za Pomorsko i opće prometno pravo.
Sudjelovao je s referatima na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji ( Dubrovnik, Opatija, Pula, Rijeka, Split, Zadar) i u inozemstvu (Atena, Bamberg, Bruxelles, Gent, Goettingen, Haag, Hamburg, Ludwigsburg, Muenchen, Pariš).
Za potrebe Ministarstva pomorstva prometa i veza izradio je, 1992. po nalogu Ministra prof. Rudolfa studiju o “Prilagođavanju djelatnosti pomorskog brodarstva evropskim integracijama”. Kao član povjerenstva sudjelovao je u izradi radnog nacrta Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima i u izradi nacrta Prijedloga Pomorskog zakonika iz 2004. za potrebe Ministarstva pomorstva prometa i veza. Za Ministarstvo vanjskih poslova priredio je materijale za potvrđivanje (ratifikaciju) Protokola konvencije o teretnici (Visbijska pravila).
Kao predstavnik Republike Hrvatske sudjelovao je 1995. u radu Pravnog odbora Međunarodne pomorske organizacije (IMO) u Londonu, a 1996. (travanj-svibanj) sudjeluje kao predstavnik Republike Hrvatske na pomorskoj Diplomatskoj konferenciji u Londonu.
Kao predsjednik Hrvatskog društva za pomorsko pravo i član matičar Međunarodnog pomorskog odbora (CMI-a) sudjelovao je u radu te međunarodne organizacije na njenim konferencijama u Bruxellesu, Torontu, Rio de Janeiro-u, Lisabonu, Parizu, Veneciji i Sidney-u.
U svom radu bio je vezan i za proučavanje sudske prakse (1970. položio pravosudni ispit), pa surađuje s Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu kao sudac porotnik. Također je sudjelovao kao arbitar u domaćim i stranim arbitražama Izbranog suda u Zagrebu.
Kao stipendista zaklade Alexander von Humboldt-a proveo ukupno preko dvije godine na studijskim boravcima u Koelnu, Goettingenu i Hamburgu, a kao član Upravnog odbora hrvatskog Humboldt kluba organizirao je mjesečna predavanja naših članova u Zagrebu.
Bio je član Hrvatskog društva za međunarodno pravo (zastupao naše društvo u kolovozu 1996. na konferenciji ILA-e u Helsinkiju), član Kluba pravnika grada Zagreba, gdje je aktivno sudjelovao i kao predavač na redovnim tribinama.
NEKA NAJVAŽNIJA DJELA:
Članci:
1. Suvremeni razvoj pomorskog privatnog prava (suautor: E. Pallua), Prinosi za poredbeno proučavanje prava i međunarodno privatno pravo, Zagreb, 1974., broj 7, str. 1-72
Posebne upute za postupak izrade i obrane diplomskog rada
Diplomanti su obvezni odmah nakon primitka obavijesti o dodijeli mentorstva javiti se mentoru (mihael.mudric@pravo.unizg.hr) i dostaviti podatke o trenutačnom statusu položenih ispita, konačnom roku za završetak studija, i okvirnom vremenskom planu pristupanja obrani diplomskog rada.
Diplomanti su obvezni izabrati jednu od ponuđenih tema za diplomski rad dostupnih u Prilogu I. ovih Uputa, te istu predložiti mentoru na odobrenje.
Od diplomanata se očekuje da su tijekom studija naučili koristiti izvore literature, ispravno navoditi literaturu, citirati autore, i pisati pravni tekst u propisanoj formi. Cjeloviti prvi nacrt diplomskog rada koji ne ispunjava osnovne preduvjete pisanog rada neće biti uzet u razmatranje i biti će vraćen na doradu (više o tome u nastavku Uputa).
Diplomanti su prije predaje cjelovitog prvog nacrta diplomskog rada dužni rad samostalno provjeriti u sustavu Turnitin (https://www.pravo.unizg.hr/fakultet/knjiznica-pravnog-fakulteta/turnitin-program-za-provjeru-autenticnosti/). Diplomanti moraju osigurati da rezultati u Turnitin ne ukazuju na postotak podudarnosti teksta veći od 15%, pri čemu se navedeni postotak prvenstveno odnosi na podudarnost izvora literature koji se koriste u radu. Prilikom predaje cjelovitog prvog nacrta diplomskog rada, diplomanti su dužni dostaviti i rezultate Turnitin provjere.
Relevantni rokovi u postupku izrade i obrane diplomskog rada
Diplomanti koji očekuju kako će se obrana diplomskog rada, pod uvjetom da su ispunjeni svi potrebni uvjeti, održati u rujanskom roku, dužni su cjeloviti prvi nacrt diplomskog rada predati najkasnije do 1. lipnja.
Diplomanti koji očekuju kako će se obrana rada, pod uvjetom da su ispunjeni svi potrebni uvjeti, održati prije ljetne stanke, dužni su cjeloviti prvi nacrt diplomskog rada predati najkasnije do 1. travnja.
Za sve ostale slučajeve nužno je da se cjeloviti prvi nacrt diplomskog rada preda najmanje 2 mjeseca prije očekivanog termina obrane diplomskog rada.
Diplomanti koji imaju obvezu završetka studija u akademskoj godini u kojoj im je dodijeljen mentor, u obvezi su kontaktirati mentora na početku akademske godine odnosno u trenutku dodjele mentorstva, ali ne kasnije od 2. ožujka. U slučaju da diplomanti koji imaju obvezu završetka studija u akademskoj godini u kojoj im je dodijeljen mentor propuste na vrijeme kontaktirati mentora, mentor će otkloniti mogućnost daljnjeg mentoriranja.
Diplomanti koji imaju obvezu završetka studija u akademskoj godini u kojoj im je dodijeljen mentor, u obvezi su cjeloviti prvi nacrt diplomskog rada predati najkasnije do 1. travnja odnosno 1. svibnja ako im je dodijeljen mentor na početku ljetnog semestra. Nepoštivanje navedenog roka posljedično može dovesti do neželjene situacije nemogućnosti da se obrana diplomskog rada održi prije krajnjeg roka za završetak studija.
Redovita procedura izrade i obrane diplomskog rada
Prilog I. – Teme diplomskih radova
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u odabranim državnim jurisdikcijama u Sjedinjenim Američkim Državama.
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u Saveznoj Republici Njemačkoj.
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u Republici Francuskoj.
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u Ujedinjenoj Kraljevini.
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u državi Izrael.
Analiza pravnog okvira za automatizirana motorna vozila u Narodnoj Republici Kini.
Analiza UNECE pravnog okvira za automatizirana motorna vozila.
Utjecaj europskog pravnog okvira za umjetnu inteligenciju na sektor transporta.
Utjecaj relevantnih međunarodnih smjernica u vezi odgovornog korištenja sustava umjetne inteligencije na sektor transporta.
Odgovornost proizvođača motornih vozila i sustava za automatizaciju vožnje u novom pravnom okviru Europske unije za neispravni proizvod.
Izvanugovorna odgovornost proizvođača i korisnika sustava za automatizaciju vožnje.
Usklađivanje sektora transporta sa Uredbom o umjetnoj inteligenciji.
Usklađivanje industrije osiguranja sa Uredbom o umjetnoj inteligenciji.
Automatizacija ugovaranja osigurateljnih proizvoda u kontekstu Uredbe o umjetnoj inteligenciji.
Utjecaj europskog pravnog okvira za umjetnu inteligenciju na industriju osiguranja.
Utjecaj relevantnih međunarodnih smjernica u vezi odgovornog korištenja sustava umjetne inteligencije na industriju osiguranja.