Dalibor Čepulo je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i umirovljeni redoviti profesor Pravnog fakulteta u trajnom zvanju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je i magistrirao na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz upravno-političkih znanosti te doktorirao s disertacijom o modernizaciji hrvatskog pravnog sustava u razdoblju 1873-1880. Stručno se usavršavao na Faculté internationale de droit comparé u Strassbourgu (1987.). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu radio je od 1990. do umirovljenja 2023. Predavao je predmete iz područja hrvatske, europske i svjetske pravne povijesti, prava građana, javne uprave i metodologije pravnih istraživanja  na diplomskom studiju te poslijediplomskim specijalističkim i doktorskim  studijima. Predavao je i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku (1999.-2002.) te kao gostujući profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču (2018.-2019). Pozvana izlaganja ili predavanja u sklopu programa Erasmus+ držao je na pravnim fakultetima Sveučilišta u Budimpešti (ELTE), Sveučilišta Complutense (Madrid), Sveučilišta u Cordobi, Sveučilišta Harvard, Sveučilišta u Helsinkiju i Islandskog sveučilišta u Reykjaviku. Kao predstojnik Katedre za povijest hrvatskog prava i države uspostavio je redovnu znanstvenu i nastavnu suradnju  s Odjelom za mađarsku pravnu povijest Pravnog fakulteta Sveučilišta u Budimpešti, a s kolegama s Katedre za ustavnu i pravnu povijest Pravnog fakulteta Sveučilišta u Beču pokrenuo je i vodio redovite znanstvene kolokvije dviju katedri te potaknuo tripartitnu suradnju Zagreb – Budimpešta – Beč. Objavio je šest knjiga u zemlji i jednu u inozemstvu te velik broj znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim izdanjima na engleskom, njemačkom i mađarskom jeziku u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu, Sloveniji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Izradio je oko 700 leksikografskih članaka u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu kao i u Österreichisches Biographisches Lexikon 1815-1950 Austrijske akademije znanosti i  Handwörterbuch zur deutschen Rechtsgeschichte (Erich Schimdt Verlag). Bio je voditelj ili suradnik više međunarodnih i domaćih znanstveno-istraživačkih projekata među kojima se po izdanim publikacijama izdvajaju projekti Max-Planck-Institut für europäische Rechtsgeschichte (Frankfurt), Sveučilišta u Kasselu i Central European Academy (Budimpešta). Sudjelovao je na četrdesetak međunarodnih  znanstvenih skupova u više europskih zemalja i SAD te na dvadesetak znanstvenih skupova u Hrvatskoj. Uz istraživanja u hrvatskim i budimpeštanskim arhivima i knjižnicama ostvario je istraživačke boravke u Bodleian Librairies (Sveučilište u Oxfordu) i School for Slavonic and East European Studies (University College London). Bio je član uredništava ili savjeta nekoliko hrvatskih te jednog španjolskog znanstvenog časopisa. U dva mandata član Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i predsjednik Odbora za društveno-humanističke znanosti tog tijela (2004.-2012.). Prodekan Pravnog fakulteta 2012-2014.; predstojnik Zavoda za pravnu povijest i rimsko pravo 2008.-2013., predstojnik Katedre za povijest hrvatskog prava i države od 2004. do 2023.