Dana 23. rujna 2024. godine, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu imao je čast ugostiti delegaciju od šestoro sudaca Višeg narodnog suda provincije Shaanxi, Kina. Ova posjeta predstavlja važan korak u razmjeni znanja i jačanju međunarodne suradnje sa kineskim pravosudnim institucijama. Kinesku delegaciju su činili: Jiang Min, zamjenica predsjednika Suda; Wang Ruifang, viša sutkinja Ureda za naknadu štete; Ma Xiaoli, potpredsjednica Upravnog suda; Wu Peng, zamjenik ravnatelja Ureda za naknadu štete; Tian Hecheng, predsjednik Općinskog prijekog narodnog suda Tongchuan; i Zhang Hongde, predsjednik Općinskog prijekog narodnog suda Shangluo.

Kao predstavnik hrvatskih sudaca medijatora, na sastanku je sudjelovao sudac Visokog trgovačkog suda RH, Srđan Šimac, koji obnaša i funkciju predsjednika Hrvatske udruge za medijaciju. U ime Pravnog fakulteta, goste su primile prof.dr.sc. Iris Goldner Lang, prodekanica za međunarodnu suradnju i upravljanje kvalitetom, te Martina Batistić, politologinja iz Ureda za međunarodnu suradnju.

Ovaj sastanak pružio je priliku za raspravu o ključnim temama vezanim uz izobrazbu pravnika, naročito odvjetnika i sudaca, unutar hrvatskog i kineskog sustava visokog obrazovanja. Goste su naročito zanimale aktivnosti Pravnog fakulteta u Zagrebu te njegova ključna uloga u pravnom obrazovanju u Hrvatskoj. Tematski fokus sastanka bila je medijacija u sudskoj praksi. Unutar profesije, medijacija je viđena kao instrument koji sucu dozvoljava da napusti ustaljene, stroge i formalne pravne procedure te da se distancira od uloge „odlučitelja“. Sudac medijator prikuplja pravno relevantne činjenice i, koristeći svoj autoritet i znanje, pomaže strankama da same donesu odluke koje su u njihovom najboljem interesu.

U kontekstu medijacije, sudstvo se afirmira kao „javna služba“, dok sudac preuzima ulogu „javnog sluge“. U kineskom društvu, princip „javnog služenja” duboko je ukorijenjen te se očituje i kroz pravosudni sustav, osobito putem instituta medijacije. Kineski medijacijski postupci značajno se razlikuju od hrvatskih po tome što se odvijaju isključivo pod državnom ingerencijom, a vladine institucije, posebno one unutar Ministarstva pravosuđa, jedine su zadužene za provođenje medijacije. Ipak, u hrvatskim i kineskim medijacijskim postupcima, osnovni cilj ostaje nepromijenjen: sudski sporovi trebaju predstavljati posljednju opciju, dok se stranke, oslanjajući se na pravno relevantne činjenice, usmjeravaju prema optimalnom rješenju.