Trg Republike Hrvatske 14
Zagreb, Hrvatska
PREDSTOJNICI KATEDRI ZA RIMSKO PRAVO OD OSNIVANJA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
(1874-2017):
1. PROF. DR. STJEPAN SPEVEC (1874-1886)
(Katedra za rimsko pravo)
2. PROF. DR. ALEKSANDAR EGERSDORFER (1886-1923)
(Katedra za rimsko pravo)
3. PROF. DR. LJUDEVIT pl. ANDRASSY (1898-1940)
(Katedra za povijest i institucije rimskog prava)
4. PROF. DR. PAVAO RASTOVČAN (1927-1932)
(Katedra za pandektno pravo i međunarodno privatno pravo)
5. PROF. DR. BERTOLD EISNER (1933 – 1943)
(Katedra za pandektno pravo i međunarodno privatno pravo)
6. PROF. DR. MATIJA BELIĆ (1943-1945)
(Katedra za pandektno pravo i međunarodno privatno pravo)
7. PROF. DR. MARIJAN HORVAT (1940-1967)
(Katedra za historiju i sistem rimskog prava /1940-45/)
(Katedra za rimsko pravo /1945-1967)
8. PROF. DR. ANTE ROMAC (1970-1986)
(Katedra za rimsko pravo)
9. PROF. DR. MILE BORAS (1986-1993)
(Katedra za rimsko pravo)
10. PROF. DR. VESNA RADOVČIĆ (1993-2002)
(Katedra za rimsko pravo)
11. PROF. DR. MAGDALENA APOSTOLOVA MARŠAVELSKI (2002-2008)
(Katedra za rimsko pravo)
12. PROF. DR. MARKO PETRAK (2008-2022)
(Katedra za rimsko pravo)
RIMSKA PRAVNA TRADICIJA I EUROPEIZACIJA HRVATSKOG PRIVATNOG PRAVA
(2007. – )
voditelji: Prof. dr. sc. Magdalena Apostolova Maršavelski
Prof. dr. sc. Marko Petrak
HRVATSKA PRAVNA POVIJEST I EUROPSKA PRAVNA TRADICIJA
(2002-2006.)
voditelj: Prof. dr. sc. Magdalena Apostolova Maršavelski
HRVATSKA DRŽAVNO-PRAVNA POVIJEST I NJEN EUROPSKI KONTEKST
(1996.-2002.)
voditelj: Prof. dr. sc. Vesna Radovčić
HRVATSKA DRŽAVNOPRAVNA POVIJEST I NJEN EUROPSKI KONTEKST
(1990.-1995.)
voditelj: Prof. dr. sc. Vesna Radovčić
Izbor važnijih latinskih sentenci koje potječu iz rimskih pravnih izvora – poredanih po abecedi.
I Z R E K A
|
P R I J E V O D
|
Actori incumbit probatio. | Teret dokazivanja je na tužitelju. |
Accessorium sequitur principale. | Pripadak prati glavnu stvar. |
Adoptio naturam imitatur. | Posvojenje oponaša prirodu. |
Aliud voluit, aliud dixit. | Jedno je htio, a drugo je govorio (u zabludi). |
Alteri stipulari nemo potest. | Nitko se ne može obvezivati za trećega. |
Cum in verbis nulla ambiguitas est, non debet admitti voluntatis qaestio. | Ako je očitovanje (riječima) nedvosmisleno, nije dopušteno ispitivati volju stranaka. |
Bis de eadem re ne sit actio. | U istoj stvari nije dopušteno dvaput tužiti. |
Casus sentit dominus. | Slučaj pogađa vlasnika. |
Dies incertus pro condicione habetur. | Neizvjestan rok smatra se uvjetom. |
Duae res in obligatione, una in solutione. | Dvije su stvari u obvezi, a jedna u ispunjenju. (alternativne obveze) |
Dolus semper praestatur. | Za namjeru se uvijek odgovara. |
Error (ignorantia) iuris nocet, error facti non nocet. | Zabluda (neznanje) o pravu škodi, a zabluda o činjenici ne škodi. |
Falsa demonstratio non nocet. | Netočan opis ne škodi. |
Genus non perit. | Vrsta ne propada. |
Honeste vivere, alterum non laedere, suum quique tribuere. | Pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati što mu pripada. |
Hunc ego hominem ex iure Quiritium meum esse aio. | Tvrdim da je taj čovjek (rob) po kviritskom pravu moj. |
Impossibilium nulla obligatio est. | Nemoguća obveza je ništava. |
Ius est ars boni et equi.
In conventionibus contrahentium voluntatem potius quam verba spectari placuit. |
Pravo je umijeće dobrog i pravednog.
U ugovorima treba više pažnje staviti na volja stranaka nego na same riječi. |
Ius pretorium est quod praetores introduxerunt adiuvandi vel suplendi, vel corrigendi, iuris civilis gratia propter utilitatem publicam. | Pretorsko je pravo ono što su ga uveli pretori radi pomaganja ili dopunjavanja ili ispravljanja civilnoga prava zbog javne koristi. |
Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum quique tribuendi. | Pravda je stalna i trajna volja svakome dati pravo koje mu pripada. |
Mala fides superveniens non nocet. | Ne škodi zla vjera (nepoštenje) ako se naknadno pojavi. |
Mater semper certa est. | Majka je uvijek poznata. |
Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de eius commodis agitur. | Zametak se smatra već rođenim ukoliko se radi o njegovim interesima. |
Ne bis in idem. | Ne dvaput o istom. |
Nemini res sua servit. | Nitko ne može imati služnost na vlastitoj stvari. |
Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet. | Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima. |
Nemo pro parte testatus, pro parte intestatus decedere potest. | Ne može se nasljeđivati dijelom oporučno, dijelom zakonski. |
Nemo sibi ipse causam possessionis mutare potest. | Nitko si ne može sam jednostrano promijeniti pravni osnov posjeda. |
Nihil commune habet proprietas cum possessione. | Ništa zajedničko nemaju vlasništvo i posjed. |
Non omne quod licet honestum est. | Nije pošteno sve ono što je po pravu dozvoljeno. |
Nunquam nuda traditio transfert dominium, sed ita si venditio aut aliqua iusta causa prevesserit, propter quam traditio sequeretur. | Nikad sama tradicija ne prenosi vlasništvo, već samo ako joj prethodi prodaja ili druga kauza, nakon čega tradicija slijedi. |
Omnes glebas circumambulare, fines demonstrare. | Svu zemlju obići, pokazati granice. |
Omnis definitio in iure civili periculosa est. | Svaka definicija u građanskom pravu je opasna. |
Omnis enim obligatio vel ex contractu nascitur vel ex delicto. | Svaka obveza nastaje ili iz ugovora ili iz delikta. |
Pater est quem nuptiae demonstrant. | Otac je onaj na koga ukazuje brak. |
Periculum est emptoris. | Opasnost (rizik) pada na kupca. |
Prior tempore potior iure. | Raniji u vremenu – jači u pravu. |
Res quae pondere, numero, mensura constant. | (Zamjenjive) su stvari određene vaganjem, brojanjem ili mjerenjem. |
Qui suo iure utitur, neminem laedit. | Nikoga ne vrijeđa onaj tko koristi svoje pravo. |
Qui tacet consentire videtur. | Tko šuti smatra se da pristaje. |
Quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere. | Što je od početka nevaljano, ne može tokom vremena konvalidirati.
(Regula Catoniana) |
Res iudicata pro veritate accipitur (habetur). | Presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita. |
Servitus in faciendo consistere nequit. | Služnost se ne može sastojati u činjenju. |
Servitus servitutis esse non potest. | Služnost na služnosti nije moguća. |
Si in ius vocat, ito. | Tko bude pozvan na sud, neka ide. |
Si intestato moritur, cui suus heres nec escit, agnatus proximus familiam habeto; si agnatus nec escit, gentiles familiam habento. | Ako netko umre bez oporuke tko nema svog nasljednika, neka nasljedstvo pripadne najbližem agnatu; ako nema ni agnata, onda gentilima. |
Si membrum rupsit, ni cum eo pacit, talio esto. | Ako se nekome osakati ud, pa ne dođe do nagodbe, neka se primijeni talion. |
Si pater filium ter venum duit, filius a patre liber esto. | Ako otac sina tri puta proda, sin je slobodan od očeve vlasti. |
Si quid universitati debetur, singulis non debetur ; nec quod debet universitas, singuli debent. | Ako se nešto duguje skupini, ne duguje se pojedincima ; a ni ono što duguje skupina, ne duguju pojedinci. |
Si unus solvat, omnes liberantur. | Ako jedan ispuni, sve oslobađa.
(solidarne obveze) |
Spondesne mihi centum dare? Spondeo. | Obećaješ li da ćeš mi dati sto?
Obećajem. |
Summum ius, summa iniuria. | Najveće pravo, najveća nepravda. |
Superficies solo cedit. | Građevina slijedi pravnu sudbinu zemljišta. |
Tres faciunt collegium. | Trojica čine društvo. |
Una res in obligatione, duae in solutione. | Jedna je stvar u obvezi, a dvije u ispunjenju. (facultas alternativa) |
Usurae usurarum non potest. | Nije moguća kamata na kamatu. |
Usus auctoritas fundi biennium est; ceterarum rerum omnium annuus est usus. | Zemljište se stječe poslije dvogodišnjeg, a sve ostale stvari poslije jednogodišnjeg posjedovanja. |
Usus fructus est ius alienis rebus utendi fruendi, salva rerum substantia. | Plodouživanje je pravo korištenja i ubiranja plodova sa tuđe stvari, čuvajući njezino sućanstvo. |
Uti lingua nuncupassit, ita ius esto. | Onako kako se riječima izrekne, tako neka bude pravo. |
Utile per inutile non vitiatur. | Korisno (valjano) se ne kvari nekorisnim (nevaljanim). |
NAJVAŽNIJI IZVORI RIMSKOG PRAVA:
*Prijevodi izvora na engleskom ! ! !*
t Veliki izbor strane literature u digitalnoj biblioteci Max Planckovog Instituta za europsku pravnu povijest u Frankfurtu:
II. ČASOPISI
III. DISERTACIJE
Leges |
Senatus consulta |
Constitutiones principis |
Responsa prudentium |
Edicta magistratuum |
Negotia |
Leges Romanae barbarorum |
Auctores veteres Latini |
CORPUS IURIS CIVILIS(Universite Pierre Mendes, Grenoble) |
CORPUS IURIS CIVILIS(The Latin Library) |
Prijevodi izvora na engleskom (Universite Pierre Mendes, Grenoble) |
Prijevodi izvora na engleskom(S.P.Scott) |
Prijevodi izvora na engleskom(Avalon project) |
Prijevodi izvora na engleskom(Internet Medieval Sourcebook) |
Prijevodi izvora na francuskom |
The Roman Law Library(Universite Pierre Mendes, Grenoble) |
The Roman Law Library(Istoria drevnego Rima) |
Roman Law Texts |
The Latin Library |
Inozemni instituti i literatura iz područja rimskog prava
Forum Romanum
Service de droit romain (Liege)
Institut für Römisches Recht (Köln)
Roman Law Resources (Aberdeen)
Institut für Römisches Recht (Linz)
Institut für Römisches Recht (Innsbruck)
Instututo de Derecho Romano (Buenos Aires)
Max Kaser-Seminar für Römisches Recht (Salzburg)
Fundacion Seminario Derecho Romano (Madrid)
Institut für Römisches und Gemeines Recht (Göttingen)
Institut für Römisches Recht und Antike Rechtsgeschichte (Wien)
Istituto di Diritto Romano e dei diritti dell’oriente mediterraneo (Sapienza)
Dipartimento di Diritto romano e Storia della scienza romanistica (Napoli)
Dirritto romano On Line (Filippo Briguglio, l’Universita di Bologna)
Institut für Rechtsgeschichte : romanistische Abteilung (Freiburg)
Institut für Römisches Recht, Antike Rechtsgeschichte und Neuere Privatrechtsgeschichte (Graz)
Institut für Rechtsgeschichte und Papyrusforschung : romanistische Abteilung (Marburg)
Leopold-Wenger-Institut für Rechtsgeschichte, Abteilung: Antike Rechtsgeschichte (München)
Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku: Katedra za rimsko pravo (Ispitni rokovi, Ispiti,
Predavanja i seminari, Literatura, Nastavnici)
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci: Katedra za rimsko pravo
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu: Katedra za rimsko pravo
Glavni europski građanski zakonici:
Francuski Code Civil (1804.)
Austrijski OGZ (ABGB 1811.)
Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch (LINK 1, LINK 2)
Njemački BGB (1900.)
Bürgerliches Gesetzbuch (LINK 1, LINK 2)
Švicarski Građanski zakonik (1907.) + peti dio: Obvezno pravo (1911.)
Schweizerisches Zivilgesetzbuch, Code civil suisse, Codice civile svizzero
+ Obligationenrecht, Droit des obligations, Diritto delle obbligazioni
Talijanski Codice Civile (1942.)
Il Codice Civile Italiano (LINK 1, LINK 2)
Temeljni izvori građanskog prava u Republici Hrvatskoj:
(Hrvatska nema jedinstvenu kodifikaciju građanskog prava)
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine, br. 91/96.
(izmjene: 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06. i 141/06.)
Zakon o obveznim odnosima – Narodne novine, br. 35/05.
Zakon o nasljeđivanju – Narodne novine, br. 48/03.
(izmjene: 163/03.)