Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić, D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A. i Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

UPUTE ZA IZRADU PISANIH RADOVA 2025.

Ovo su upute za pisane radove na Katedri za sociologiju.

1. Prikupljanje literature

Prije pisanja rada/eseja, student/ica treba pronaći literaturu relevantnu za temu svog rada. Osim pretraživanja putem knjižnica za teme iz sociologije, ali i za sve druge znanstvene discipline, korisno je pretraživanje različitih baza podataka:

• Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske http://hrcak.srce.hr/,
• Baze: Web of Science, Scopus
• EBSCO Discovery Service http://lib.irb.hr/web/en
• Podaci dostupni na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku https://www.dzs.hr/
• Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/web/main/home
• Eurobarometer https://europa.eu/eurobarometer/screen/home

Popis okvirne literature za izradu pisanog rada student/ica izrađuje uz pomoć, i u dogovoru, s voditeljem/icom seminara.

2. Općenita struktura rada

• Pisani rad mora imati – naslovnicu, kratak sadržaj, uvod, razradu rada po poglavljima, zaključak, popis literature i popis priloga (ukoliko ih ima).
• Svaki rad započinje uvodom u kojem se ističe važnost obrađivanog problema, te se ukratko prezentira struktura rada. U središnjem dijelu rada obrađuje se zadana tema. Ovaj dio treba biti (osobito kod dužih radova) razlomljen na više smislenih cjelina, tj. na pojedinačne dijelove. U zaključku se iznose zaključni stavovi proizašli iz rada.
• Iza svakog naslova u pisanom radu slijedi tekst, a glavna poglavlja bi trebala imati više teksta od potpoglavlja.
• Ne preporučuje se lomiti tekst u previše manjih cjelina. Poglavlja i potpoglavlja moraju imati konkretan tekst (nije dovoljno napisati dvije/tri rečenice). Preporučuje se maksimalno 6 glavnih poglavlja, 1-2 potpoglavlja unutar glavnih poglavlja).
• Stranice moraju biti numerirane, font Times New Roman, veličina 12, obostrano poravnanje, prored 1,5.
• Kratak sadržaj mora imati popis svih naslova poglavlja i potpoglavlja s odgovarajućom stranicom na kojoj poglavlje/potpoglavlje počinje
• Tablice/grafovi moraju biti numerirani, imati odgovarajući naslov te izvor iz kojeg je tablica/graf preuzet.

3. Pravila pisanja akademskog rada

Kod pisanja rada iznimno je važno na pravilan način koristiti tuđe izvore, odnosno tuđi rad/ideje, kako bi se sačuvao integritet akademske zajednice. U tom smislu mole se studenti da izrazito pripaze na pravila citiranja, parafraziranja te načine korištenja tuđih radova kako ne bi došlo do prepisivanja, odnosno plagiranja tuđeg znanstvenog rada.

Pravilno navođenje korištenih izvora sastoji se od dva dijela – navoda u tekstu i cjelovitih bibliografskih zapisa izvora koji se pojavljuju na kraju teksta u obliku popisa literature. Navođenje izvora (citiranje/referiranje) označava korištenje tuđih ideja, rezultata, metoda ili argumenata u vlastitom radu.

Jasno naznačivanje izvora znači da za svaki dio teksta mora biti potpuno jasno da se radi o prenošenju tuđih ideja i (dijelova) teksta. Mora biti jasno naznačeno tko je originalni autor i o kojem se izvoru literature radi.

U svakom tekstu koji napišete mora odmah biti jasno što je vaša ideja ili mišljenje, a što je citat ili parafraziranje ideje drugog autora (ako to nije jasno, radi se o potencijalnom plagijatu). Također, kako ne biste slučajno propustili točno navesti neki izvor, preporučujemo da uvijek u tijeku pisanja (a ne nakon završetka pisanja) naznačite izvor bilo kakvih: navoda, ideja i razmišljanja drugih autora; statističkih i drugih podataka, slika, grafikona, tablica i slično.

Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu, članak  15, stavak 2 navodi da je prepisivanje „nedopušteno primanje i davanje pomoći koje ima cilj na nedopušteni način utjecati na korektnost ocjenjivanja na ispitima i u drugim oblicima vrednovanja rada i rezultata članova akademske zajednice.“

Svako takvo ponašanje (npr. dvoje ili više studenata predaju isti rad, u dijelovima ili u cijelosti, imaju identične odjeljke i sl.) automatski će rezultirati negativnom ocjenom iz seminara i discipliniranjem studenata na nadležnim tijelima fakulteta.

Također, nije dozvoljeno preuzimanje već objavljenih vlastitih ideja ili preuzimanje vlastitog već objavljenog teksta prikazujući ga novim. Plagiranje predstavlja krađu autorstva te je potpuno neprihvatljivo u stručnim i znanstvenim te studentskim radovima. Svaki oblik plagiranja automatski će rezultirati negativnom ocjenom iz seminara!

• Korištenje umjetne inteligencije (Chat GPT, Gemini itd.)

Razvoj tehnologije danas je rezultirao dostupnošću vrlo razvijenih alata za generiranje sadržaja, bilo tekstualnog, slikovnog ili zvučnog. Međutim, prilikom korištenja AI alata važno je očuvati integritet i transparentnost akademskog rada. U tu svrhu postoje određeni aspekti korištenja AI alata na koje je važno obratiti pozornost:

• Studenti moraju biti svjesni ograničenja i rizika korištenja AI alata u svrhu izrade akademskog rada. Budući da AI alati temelje svoj rad na dostupnim materijalima, treba imati na umu da mogu prenijeti i određene pogreške ili pristranosti iz izvornih informacija.
• Potrebno je pripaziti i na točnost informacija koje pružaju AI alati, budući da oni nerijetko generiraju izmišljene informacije i primjere, a osobito literaturu.
• AI alati generiraju odgovore na temelju korisničkih upita, stoga treba imati na umu da dobiveni sadržaj može zanemariti određene aspekte neke teme.

Kako bi studenti pravilno koristili AI alate kao pomoć pri izradi rada, potrebno je pažljivo procijeniti i provjeriti sve informacije dobivene putem AI generiranog sadržaja. Rad treba biti rezultat vlastitog istraživanja i promišljanja, a AI alate preporučuje se koristiti isključivo kao pomoćno sredstvo ili kao dodatno objašnjenje određenih informacija – ne kao primarni izvor sadržaja ili literature. U tom vidu oni se mogu koristiti za generiranje ideja, za provjeru pravopisa i gramatike, lekturu teksta, prijevod, pronalazak sinonima ili pojašnjenje određenog pojma.

U radu je potrebno jasno navesti da je korišten AI alat kao jedan od izvora, kao i detalje u čemu je korišten. Također, ukoliko se koristite AI alati za izradu grafičkih ili tabličnih prikaza, važno je navesti da je prikaz izrađen pomoću AI alata te jasno označiti izvor informacija na temelju kojih je prikaz izrađen.

Svako netransparentno korištenje AI alata, odnosno prikazivanje sadržaja generiranog  pomoću AI alata kao vlastitog rada, predstavlja oblik akademske nepoštenosti te kao takvo krši Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu i podliježe disciplinskim mjerama koje određuju nadležna tijela fakulteta.

4. Citiranje i navođenje literature

Postoje različiti stilovi citiranja odnosno navođenja literature (harvardski, oxfordski, APA itd.). U humanističkim i društvenim znanostima najčešće se koristi harvardski ili oxfordski stil referenciranja.

Studenti/ce mogu samostalno odabrati koji će se tip navođenja koristiti. Bez obzira koji se tip navođenja koristi, njega treba dosljedno provesti kroz cijeli pisani rad.

Citiranje je doslovno navođenje autorovih riječi, odnosno izravno citiranje. Takav tekst potrebno je staviti u navodnike i naznačiti izvor.

Parafraziranje je kada se autorove riječi prepričavaju vlastitim riječima. Naglasak je na prepričavanju vlastitim riječima, a ne na sitnim izmjenama originalnog teksta. U tom slučaju nije potrebno stavljati navodnike, ali je potrebno naznačiti izvor.

• Harvardski stil

Citiranje i parafraziranje

U tekstu se navodi prezime autora i godina u kojoj je rad objavljen.:  npr. (Beckford, 2003)

Ako ne parafraziramo, već koristimo doslovan citat, pišemo i br. stranice: npr. (Beckford, 2003:35)

• Dva autora: (Beckford i Johnes, 2005).
• Više autora: koristimo kraticu i sur. (suradnici) (Beckford i sur., 2005), a u popisu literature navodimo sva prezimena autora!
• Korištenje sekundarnog izvora: ako koristimo sekundarni izvor potrebno je prvo navesti autora kojeg citiramo/parafraziramo, a zatim prema prezime autora izvora, godina objave

Npr. (Beckford, 1999, prema Monnot i Stolz, 2002)

Ovdje su Monnot i Stolz autori kojeg ste stvarno pročitali, ali Beckford je izvor kojeg oni citiraju, pa koristite “prema” kako biste pokazali da citirate Beckforda posredstvom Monnota i Stolza. U popisu literature navodite samo ‘Monnota i Stolza’

• U slučaju da je isti autor objavio više radova iste godine, oni se u popisu literature navode prema abecednom poretku naslova tih radova, ali se zbog razlikovanja izvora godinama dodaju obilježja redoslijeda (a, b, c…).

Pr. 1.

U tekstu: (Ferrari, 2003a) ili oba rada (Ferrari, 2003a; Ferrari, 2003b)

U literaturi: Ferrari, S. (2003a). The Legal Dimension. U: B. Maréchel, S. Allievi, F. Dasseto i Nilsen, J. (Ur.), Muslims in the Enlarged Europe. Religion and Society (str. 219-254). Leiden: Brill.

Ferrari, S. (2003b). The European Pattern of Church and State Relations. Comparative Law, 20, 1-14.

• Kada se neki argument odnosi na više različitih radova i autora važno je u zagradi navesti sve autore na koje se argument može odnositi.

Npr. kada želimo reći da je religioznost značajno utječe na stavove prema migrantima u zagradi ćemo navesti sva značajna istraživanja, odnosno sve autore koji su svojim istraživanjem potvrdili taj argument:

Pr.1. …Nekoliko je istraživanja pokazalo da se religioznost može smatrati značajnim prediktorom stavova prema imigrantima (Scheepers, Gijsberts i Hello, 2002; Scheepers i Eising, 2015; Kumpes, 2018; Kumpes i sur., 2012; Bohman i Hjerm, 2001.).

• Kako tekst ne bi bio monoton (u smislu načina navođenja referenci), preporučuje se koristiti različite načine referenciranja (odnosno referenca ne mora uvijek biti na kraju rečenice, nekad može biti na početku, nekad u sredini, nekad na kraju). Važno je smisleno uklopiti referencu.

Pr. 1. …dominacija nad pravom važna je za dominaciju u društvu (Bourdieu, 1987).

Pr.2. U opisu religije Berger (1976) se služi…

Pr. 3. Črpić i Zrinščak (2010) ističu kako prevladava slika stabilnosti religijske situacije …

Pr. 4. Sociološka literatura najčešće ističe tri modela crkveno-državnih odnosa (Ferrari, 2003a, 2003b; Robbers, 2005; Zrinščak, 2011)…

Pr. 5. …u rujnu 2016. bila su 93.353 nezaposlena muškarca (44,1 %) i 118.474 nezaposlene žene (55,9 %) (HZZ, 2016).

Navođenje literature

Potpuni popis literature (ili popis referenci) piše se na kraju rada, abecednim redom, prema prezimenu autora.

• Knjiga: Prezime, Inicijali imena. (Godina). Naslov knjige. Izdavač.

Beckford, J. A. (2003). Social Theory and Religion. Routledge.

• Članak u časopisu: Prezime, Inicijali imena. (Godina). “Naslov članka”. Naziv časopisa, Volumen (Broj), Stranice. DOI ili URL (ako je dostupno)

Monnot, M. (2016). “Religion, Politics, and the Public Sphere: A Comparative Perspective.” Journal of Contemporary Religion,  31(3), 407-421, https://doi.org/10.1080/13537903.2016.1181112.

• Poglavlje knjige/zbornika: Prezime, Inicijali imena. (Godina). “Naslov poglavlja”. U: inicijali imena, prezime urednika, (Ur.), Naslov knjige/zbornika (str. xx-xx). Izdavač.

Stolz, J. (2010). “Religious Identity and Social Integration: The Role of Religious Traditions in the Construction of Social Cohesion.” U: P. Meier (ur.), The Challenge of Religious Diversity (str. 45-61). Palgrave Macmillan.

Črpić, G. i Zrinščak, S. (2005). “Između identiteta i svakodnevnog života. Religioznost u hrvatskom društvu iz europske komparativne perspektive.” U: J. Baloban (ur.) U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa (str.45-83). Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga.

• Zakoni: Naziv zakona. (Godina). Službeni glasnik ili naziv dokumenta. Dostupno na: URL (ako je dostupan)

Zakon o radu. Narodne novine, br. 93/2014.

• Članak iz novina: Prezime, Inicijali imena. (Godina). “Naslov članka”. Naziv novina, datum, stranica (ako je dostupna), dostupno na URL (ako je dostupan) (pristupljeno: datum, ako je online)

French, D. (2025). „Millions of Americans Like Trump Better in Theory Than in Practice”. The New York Times, 15.6.2025, dostupno na: https://www.nytimes.com/2025/06/15/opinion/trump-immigration-democrats.html (pristupljeno 9.9.2025.)

• WEB izvor: Prezime, Inicijali autora/Institucija (Godina – ako je dostupna ako nemamo informaciju pišemo n.d.). Naziv stranice ili članka. Dostupno na: URL [Pristupljeno: datum]

Državni zavod za statistiku (2025). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2024. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97251 (pristupljeno 9.9.2025.)

Bilješke (fusnote)

Bilješke (fusnote) služe za dodatne komentare ili dodatne informacije za koje smatramo da nisu od esencijalne važnosti da bi ih stavili u središnji dio teksta, odnosno za koje smatramo da bi inače opteretili tekst.

Za detaljne upute o načinu i stilu referenciranja, navođenja literature i pisanja akademskog rada pogledajte literaturu:

Oraić Tolić, D. (2011). Akademsko pisanje: strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente. Zagreb: Ljevak.

Pupovac, V. (2021). Akademsko pisanje. Preuzeto 15.07.2025. s https://www.akademsko-pisanje.uniri.hr/

Postoje i drugi načini referenciranja i navođenja literature. U pravnim znanostima često se koristi način koji je detaljno objašnjen u:

Curry-Sumner, I., Kristen, F., Van der Linden-Smith, T. i Tigchelaar, J. (2023). Istraživačke vještine: upute za pravnike. Prijev. L. Burazin. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Biblioteka Monografije.

Pravila o priznavanju ispita iz predmeta koje izvodi Katedra za sociologiju

U prilogu se nalaze pravila priznanja položenog ispita iz predmeta Sociologija na nekom drugom studiju ili fakultetu.

Studenti koji žele da im se prizna, u potpunosti ili djelomično, položen ispit iz predmeta Sociologija na nekom drugom studiju / fakultetu, podnose zamolbu upravi Pravnog fakulteta.

Ako je ispit iz predmeta Sociologija položen na studiju / fakultetu, a koji nije studij koji se izvodi na Pravnom fakultetu u Zagrebu, odluka će se donijeti temeljem uvida u program položenog predmeta.

Ako je predmet Sociologija položen na bilo kojem studiju koji se izvodi na Pravnom fakultetu, odluka će se donijeti temeljem niže navedenih pravila.

I. Položen ispit iz predmeta Sociologija na pravnom studiju u cijelosti se (s postignutom ocjenom) priznaje kao položeni ispit iz predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada te kao položen ispit iz predmeta Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave.

II. Ocjena iz položenog predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada te ocjena iz položenog predmeta Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave na pravnom se studiju priznaju kao ocjene iz pisanog dijela ispita iz predmeta Sociologija. Student s tom ocjenom pristupa usmenom dijelu ispita iz predmeta Sociologija na kojem polaže razliku gradiva:

Studenti koji su položili Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave:

Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A., Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Poglavlja:

Stanovništvo i društveni razvoj (str. 205-228)

Kultura (str. 229-250)

Socijalizacija (str. 321-342)

Devijantnost (str. 343-367)

Etnicitet i nacija (str. 369-390)

Obrazovanje (str. 461-488)

Religija (str. 489-515)

Studenti koji su položili Sociologiju na studiju socijalnog rada:

Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A., Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Poglavlja:

Sociologija prava (str. 107-144)

Pravna kultura (str. 145-176)

Obrazovanje (str. 461-487)

Ocjena iz ispita iz predmeta Sociologija na pravnom studiju zaključuje se na temelju ocjene priznate kao ocjena iz pisanog dijela ispita te ocjene ostvarene na usmenom dijelu ispita.

III. Ocjena iz položenog predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada priznaje se kao ocjena iz pisanog dijela ispita iz predmeta Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave. Student s tom ocjenom pristupa usmenom dijelu ispita iz predmeta Osnove sociologije na kojem polaže razliku gradiva:

Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A., Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Poglavlja:

Sociologija prava (str. 107-144)

Pravna kultura (str. 145-176)

Ocjena iz ispita iz predmeta Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave zaključuje se na temelju ocjene priznate kao ocjena iz pisanog dijela ispita te ocjene ostvarene na usmenom dijelu ispita.

IV. Ocjena iz položenog predmeta Osnove sociologije na stručnom studiju javne uprave priznaje se kao ocjena iz pisanog dijela ispita iz predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada. Student s tom ocjenom pristupa usmenom dijelu ispita iz predmeta Sociologija na kojem polaže razliku gradiva:

Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A., Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Poglavlja:

Kultura (str. 229-250)

Socijalizacija (str. 321-342)

Devijantnost (str. 343-367)

Etnicitet i nacija (str. 369-390)

Religija (str. 489-515)

Ocjena iz ispita iz predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada zaključuje se na temelju ocjene priznate kao ocjena iz pisanog dijela ispita te ocjene ostvarene na usmenom dijelu ispita.

V. Položen seminar iz predmeta Sociologija na pravnom studiju u cijelosti se (s postignutom ocjenom) priznaje kao položeni seminar iz predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada

VI. Položen seminar iz predmeta Sociologija na studiju socijalnog rada u cijelosti se (s postignutom ocjenom) priznaje kao položeni seminar iz predmeta Sociologija na pravnom studiju.

Ova pravila vrijede do opoziva.

Informacije o polaganju pismenog dijela ispita putem parcijalnih ispita (kolokvija)
U okviru kolegija Sociologija (Pravni studij-PS i Studij socijalnog rada-SSR) te kolegija Osnove sociologije (Studij za javnu upravu-SJU) organizirana su dva kolokvija koja studenti(ca)ma omogućuju da polože pisani dio ispita u dva dijela.

Kolokviji nisu obvezni, ali polaganje oba kolokvija značajno pridonosi uspješnom polaganju ispita.

Svaki kolokvij se sastoji od 8 problemskih pitanja na zaokruživanje (tzv. višestruki odgovori) i 3 esejska pitanja.

Svako pitanje na zaokruživanje nosi po 1 bod. Esejska pitanja nose po 4 boda.

Kolokvij se piše 30 minuta.

Na prvom kolokviju studenti(ce) mogu ostvariti ukupno 20 bodova, a 10 bodova je uvjet za prolazak na kolokviju.

Studenti(ce) koji_e na prvom kolokviju ostvare najmanje 10 bodova mogu pristupiti pisanju drugog kolokvija.

Ako i na drugom kolokviju ostvare najmanje 10 bodova imaju pravo na ispitnom roku pristupiti samo usmenom dijelu ispita, odnosno ne moraju izaći na pisani dio ispita.

Studenti(ce) koji_e su na oba kolokvija ostvarili ukupno 20 ili više bodova mogu izravno pristupiti samo usmenom ispitu na kojem odgovaraju samo gradivo predviđeno za usmeni ispit.

Potrebno je prijaviti ispit na roku na kojem želite pristupiti usmenom dijelu ispita, ako ste preko dva ranija kolokvija položili pismeni dio ispita.

LITERATURA ZA PARCIJALNO POLAGANJE PISANOG DIJELA ISPITA:

Zrinščak, S., Kregar, J., Sekulić, D., Ravlić, S., Grubišić, K., Čepo, D., Petričušić, A. i Čehulić, M. (2020, 2021, 2024). Opća sociologija s uvodom u sociologiju prava. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Važno: pročitati informacije ispod ovisno o studijskom smjeru (pravo, socijalni rad i javna uprava) – ne polažu svi studenti(ce) sva poglavlja knjige, ovisno o tome koji ste smjer!

OPĆE INFORMACIJE ZA STUDENT(IC)E SVIH STUDIJA

Uvjeti za pristupanje parcijalnom polaganju ispita (kolokviju):

1. Studenti(ce) moraju imati upisan kolegij u zimskom semestru tekuće akademske godine.

INFORMACIJE ZA STUDENT(IC)E PRAVNOG STUDIJA:

Ispit se može položiti kroz kolokvije i usmeni ispit na ispitnom roku.

Prvi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Sociologija i njezin predmet
2. Razvoj sociologije i sociološke perspektive
3. Društvo i društvena promjena
4. Stanovništvo i društveni razvoj
5. Kultura

Drugi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Obrazovanje
2. Socijalizacija
3. Etnicitet i nacija
4. Ideologija
5. Demokracija i participacija
6. Religija

Ako student(ica) položi oba kolokvija (na svakom je potrebno ostvariti barem 10 od 20 mogućih bodova), ima pravo izravnog izlaska na usmeni ispit tijekom bilo kojeg od 4 ispitna roka tijekom akademske godine.

Na usmenom ispitu polaže materiju iz poglavlja:

1. Sociologija prava
2. Pravna kultura
3. Obitelj
4. Devijantnost
5. Stratifikacija i pokretljivost
6. Politika, moć i država
7. Istraživanje u sociologiji

Ako student(ica) ne položi jedan od kolokvija ili ne izađe na kolokvije, ispit polaže tijekom ispitnog roka i to tako da cijelo gradivo prvo polaže na pisanom dijelu ispita, a potom na usmenom (ako je pisani dio uspješno položen).

INFORMACIJE ZA STUDENT(IC)E STUDIJA SOCIJALNOG RADA:

Ispit se može položiti kroz kolokvije i usmeni ispit na ispitnom roku.

Prvi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Sociologija i njezin predmet
2. Istraživanje u sociologiji
3. Razvoj sociologije i sociološke perspektive
4. Društvo i društvena promjena
5. Stanovništvo i društveni razvoj

Drugi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Kultura
2. Etnicitet i nacija
3. Demokracija i participacija
4. Ideologija
5. Religija

Ako student(ica) položi oba kolokvija (na svakom je potrebno ostvariti barem 10 od 20 mogućih bodova), ima pravo izravnog izlaska na usmeni ispit tijekom bilo kojeg od 4 ispitna roka tijekom akademske godine.

Na usmenom polaže materiju iz poglavlja:

1. Socijalizacija
2. Stratifikacija i pokretljivost
3. Obitelj
4. Devijantnost
5. Politika, moć i država

Ako student(ica) ne položi jedan od kolokvija ili ne izađe na kolokvije, ispit polaže tijekom ispitnog roka i to tako da cijelo gradivo prvo polaže na pisanom dijelu ispita, a potom na usmenom (ako je pisani dio uspješno položen).

INFORMACIJE ZA STUDENT(IC)E STUDIJA JAVNE UPRAVE:

Ispit se može položiti kroz kolokvije i usmeni ispit na ispitnom roku.

Prvi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Sociologija i njezin predmet
2. Razvoj sociologije i sociološke perspektive
3. Istraživanje u sociologiji
4. Društvo i društvena promjena

Drugi kolokvij obuhvaća poglavlja:

1. Obitelj
2. Stratifikacija i pokretljivost
3. Demokracija i participacija
4. Ideologija

Ako student(ica) položi oba kolokvija (na svakom je potrebno ostvariti barem 10 od 20 mogućih bodova), ima pravo izravnog izlaska na usmeni ispit tijekom bilo kojeg od 4 ispitna roka tijekom akademske godine.

Na usmenom polaže materiju iz poglavlja:

1. Sociologija prava
2. Pravna kultura
3. Politika, moć i država

Ako student(ica) ne položi jedan od kolokvija ili ne izađe na kolokvije, ispit polaže tijekom ispitnog roka i to tako da cijelo gradivo prvo polaže na pisanom dijelu ispita, a potom na usmenom (ako je pisani dio uspješno položen).

Objavljeno u: Slaven Ravlić, „Sociologija i pravni studij – Uz povijest Katedre za sociologiju (1906.-2006.)“,  u: Denisa Krbec (ur.), Hrvatska sociologija: razvoj i perspektive, Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, 2008. str. 59-67

Uvod

Sociologija kao akademska disciplina u Hrvatskoj je nastala i dugo se razvijala prvenstveno u okviru Pravnog fakulteta u Zagrebu. Njezina povezanost sa studijem prava ne izgleda ni slučajna ni iznimna s obzirom na ukupni razvoj sociologije. I na drugim prostorima, posebno u srednjoj Europi, sociologija se uglavnom razvila u sklopu pravnog studija. Brojni su vodeći sociolozi po naobrazbi bili pravnici. Međutim, postoji i druga strana. U mnogim se zemljama sociologija razvila odvajanjem od filozofije, a prve su katedre uspostavljene na filozofskim fakultetima, čak i u srednjoj Europi (primjerice u Češkoj). Isto tako, i u Hrvatskoj se središte razvoja sociologije kasnije trajno pomjerilo prema filozofskim fakultetima, a odvajanje od filozofije bilo je glavno pitanje u oživljavanju hrvatske sociologije u 1960-ima. Odatle povezanost sociologije i pravnog studija ne izgleda ni tako jasna ni tako jednostavna, a pitanja o prirodi te povezanosti zahtijevaju pomno razmatranje.

Zašto se u nas sociologija kao akademska disciplina pojavila i afirmirala upravo na pravnom fakultetu? Zašto su naši prvi sociolozi bili pravnici? Kako to da su, kad se sociologija bude obnavljala i afirmirala u 1950-ima i kasnije, većina sociologa bili pravnici? Kako to da se sociologija kao samostalna katedra, u različitim uvjetima, na Pravnom fakultetu u Zagrebu održala već sto godina? Najčešće se navode barem tri osnovna razloga za to. Prvo, osnivanje i razvoj sociologije proizašao je iz tradicije pravnih studija koji su se na dugo razvijali kao središta svih društvenih znanosti, što je ostalo jedno od njihovih bitnih obilježja. Drugo, osnivanje sociologije bio je odgovor vladajuće strukture na povećanu društvenu patologiju koji je upravo pravni fakultet kao tradicionalni bastion obrane poretka trebao dati (Mitrović, 1982, 120-121). Treće, osnivanje i razvoj sociologije proizašlo je iz potrebe pravne znanosti i struke da osvijestiti društvene uvjete svoga funkcioniranja.

Ta tri razloga, iako se mogu shvatiti kao povezana, zapravo razumijevaju tri različita tipa argumentacije, koji se oslanjaju na različite polazne pretpostavke i imaju različite domašaje. Prvi tip argumentacije oslanja se na činjenicu da je početni razvoj sociologije “faktički isprepleten s tadašnjom pravnom znanošću. Pravo je još do duboko u 20. stoljeće bilo studium generale o društvu, pa se i sociologija, kad je uspjela postati predmet u visokoj nastavi, pojavljuje najčešće u nastavnim planovima pravnih fakulteta.” (Pusić, 1989, 8). Tim tipom argumentacije može se donekle uvjerljivo objasniti rani razvoj ne samo sociologije nego i ekonomije i politologije u nas. Međutim, on nije dostatan kao objašnjenje kasnijeg razvoja. Drugi tip argumentacije oslanja se na stajalište o konzervativnoj prirodi pravnih fakulteta. Ni taj tip argumentacije nije bez osnove, ali je i njegov domašaj ograničen na objašnjenje razloga uspostavljanja sociologije u okviru pravnih fakulteta. Treći tip argumentacije usredotočuje se na specifičnu povezanost pravnog studija i sociologije, koja proizlazi iz unutarnjih potreba pravne znanosti i studija prava, te razvoja pravnih disciplina. U prilog mu se može navesti da su istaknuti pravnici 19. stoljeća shvaćali pravo kao društveni fenomen, društvenu instituciju koja je povezana s drugim društvenim institucijama, te su u skladu s takvim stajalištem razvijali pristupe koji su uključivali elemente sociološke teorije i analize (npr. Jhering, Duguit, Erlich). Na sličan je način hrvatski pravnik Baltazar Bogišić razvio jedan sociološko-povijesni pristup pravu. No, to je tek dio argumentacije. Drugi, važniji dio tog tipa argumentacije proizlazi iz razvoja pojedinih pravnih područja i disciplina. “Pravna je nauka stoljećima dominirala područjem društvenih znanosti, tako da je, u svojim vrhovima, prodrla do najširih i najzanimljivijih problema općeg društvenog značenja prava, logike njegova razvoja u društvu, interesnih i vrijednosnih implikacija, perspektiva njegova rasta i propadanja. U isti mah pojedine su pravne discipline zahvaćale svaka svoju specijalnu ´sociološku´ problematiku, društvene uvjete svog funkcioniranja u odnosu na specifično područje koje reguliraju. Od ustavnog prava koje je sterilno bez odgovarajućih analiza političkog sistema i razvoja, preko odnosa građanskog i privrednog prava prema makro- i mikroekonomskoj problematici, upravnog prava prema upravnim znanostima, krivičnog prema kriminologiji, kriminalistici, sudskoj medicini, psihologiji i psihijatriji, porodičnog prema sociologiji obitelji i tako dalje.” (Pusić, 1989, 8). Pravo se toliko “proželo” sociologijom da je ne samo bilo “prirodno” da se sociologija uspostavi i afirmira povezana s pravnim studijem, nego i da se razvija u toj povezanosti i u vrijeme kad se njezino središte razvoja pomjerilo drugdje i kad ona osamostalila u poseban sveučilišni studij.

Kratka povijest katedre

Povijest sociologije kao akademske discipline u Hrvatskoj počinje 1906, kad je na Pravnom fakultetu u Zagrebu osnovana Katedra za kriminalne znanosti i sociologiju, prva katedra za sociologiju u Austro-Ugarskoj. Katedra je osnovana kraljevskim rješenjem od 9. 3. 1906. pod nazivom Katedra za pomoćne kriminalne znanosti i sociologiju (Artes adiutrices juris criminalis et sociologia), a Ernest Miler je bio imenovan javnim redovitim profesorom za kriminalne znanosti i sociologiju, prvim profesorom sociologije u Austro-Ugarskoj. Nastava je počela zimskim semestrom 1906/07. s kriminalnim znanostima kao obveznim predmetom u 4. godini u oba semestra i sociologijom kao neobveznim predmetom u 2. godini u oba semestra. Stanje se promijenilo nakon I. svjetskog rata. Odobrenjem Povjereništva za prosvjetu i vjere od 21. 6. 1919. u nastavni je plan Pravnog fakulteta u 1919/20. unesen novi predmet Sociologija kao obvezan u prvoj godini u oba semestra, a pomoćne kriminalne znanosti su postale neobavezni predmet. Sociologija je tako 1919. stekla puni akademski status. Do 1934. katedra se zvala Katedra za kriminalne znanosti i sociologiju. Te su godine pomoćne kriminalne znanosti ukinute a katedra je promijenila ime u katedru Sociologije i statistike. Raspisan je natječaj i na njega se javio Dinko Tomašić, koji je 12. 2. 1935. bio izabran u zvanju docenta. Tomašić je potom 1937. postao izvanredni profesor, a 11. 3. 1940. izabran je za redovnog profesora. U ljeto 1940. odlazi na studijski boravak u SAD.

Za Tomašićeva boravka u SAD-u nastavu je u studenome 1940. honorarno preuzeo Vuk Vernić, koji je u listopadu 1939. izabran za asistenta-dnevničara na Pravnom fakultetu (radio je upravo pri katedri sociologije), a već u svibnju 1940. za asistenta-vježbenika pri katedri za političku ekonomiju. Nakon rješenja Ministarstva prosvjete NDH od 23. 8. 1941. da je Tomašiću “zbog otsutnosti u inozemstvu” prestala služba na Fakultetu, Vernić je obavljao nastavu i 1941/42. Nakon njegova uhićenja i zatvaranja u logor Jasenovac (potom razmjene i odlaska u partizane, gdje je poginuo), nastavu iz predmeta Uvod u nauku o društvu, kako je predmet nazvan, vodio je 1943/44. i 1944/45. kao pomoćni nastavnik Zlatko Gašparović.

Gašparović je 1945. uklonjen s Fakulteta, 1948. je vraćen ali kao voditelj Biblioteke; kasnije je zadužio sociologiju kao vrstan bibliograf. Nastavu je 1945/46. obavljao Ivo Milić, a od 1946/47. do umirovljenja 1977. predmet je predavao Oleg Mandić, u početku kao Osnove nauke o društvu, a od 1948/49. kao Osnove marksizma-lenjinizma do 1951/52, kad se predmet spaja s Teorijom države i prava u jedan predmet Teorija države i prava s uvodom u društvene nauke. Od 1959/60. predmeti se razdvajaju, pa se nastava sociologije ponovno obavlja pod predmetom Osnovi nauke o društvu. Kao zamjena za odsutnog Mandića, te ga je godine predavao Ferdo Čulinović. Od 1962/63. godine, uz Mandića, predaje i Milan Bosanac.

Katedra i predmet Osnove nauke o društvu 1967. mijenja ime u Sociologija, naziv koji ostaje do danas. Od 1968/69. uveden je predmet Sociologija uprave (kao obvezni predmet usmjerenja na Upravnom smjeru na četvrtoj godini) a 1987/88. Sociologija prava (kao izborni predmet na četvrtoj godini). Za prvi predmet zaslužan je Eugen Pusić, koji ga je dugo predavao, a za drugi Josip Kregar. Nakon integracije Pravnog fakulteta s Visokom upravnom školom 1968. na katedru dolazi Stjepan Pulišelić, a 1977. Stanko Petković. Potom na katedru dolaze Petar Nasakanda (1983) i Petar Tepić (1985). Od 1985. na katedri je Josip Kregar. Od 1999. do 2006. na katedri je bio Darko Polšek. Ukupno je na Katedri od osnivanja do danas djelovalo 18 nastavnika i asistenata.

Tri faze razvoja

Od osnivanja do danas povijest katedre prošla je kroz nekoliko faza koje su na različite načine bile povezane s poviješću hrvatske sociologije: u prvom, formativnom razdoblju katedra je bila središte razvoja sociologije; u drugom, razdoblju dominacije socijalističke ideologije, nakon II. svjetskog rata, katedra je promicatelj marksističke teorije društva, a u trećem razdoblju, uspostave i afirmacije sociologije kao samostalne discipline, od kraja 1960-ih, katedra se razvija kao dio ukupnog razvoja sociologije u Hrvatskoj, čije je središte Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta i druge samostalne sociološke jedinice (odsjeci i instituti), ali i kao poseban sociološko-pravni segment, sastavnica modernog studija prava, koja stoga ima i svoje specifično predmetno područje. Svako od tih razdoblja u povijesti Katedre i sociologije na Pravnom fakultetu obilježile su neke ličnosti, koje su unutar širih društvenih uvjeta značajnije utjecale na njezin profil i smjer razvoja: u prvom razdoblju to su bili Ernest Miler i Dinko Tomašić, u drugom Oleg Mandić, dok je u trećem razdoblju, kao rezultat veće integracije sociologije u studij prava, uz Stanka Petkovića i Josipa Kregara, jedna od središnjih ličnosti razvoja sociologije na Pravnom fakultetu bio Eugen Pusić, koji formalno i nije bio član Katedre za sociologiju.

Formativno razdoblje hrvatske sociologije 

U prvom, formativnom razdoblju naša se sociologija razvijala u dva relativno različita smjera, koje su oblikovali dva prva profesora na Katedri za sociologiju. Prvi smjer je izravno proizašao iz potreba razvoja pravne znanosti, prije svega kaznenog prava, te je značio njezino jasnije društveno utemeljenje, dok je drugi značio unošenje jedne šire sociološke perspektive u pravni studij.

Ernest Miler je ostavio snažan trag ne samo u sociologiji i u kriminologiji, nego i u cjelini akademske zajednice. Studirao je pravo u Beču i Zagrebu, gdje je 1890. i doktorirao. Nakon studija radi u sudu i državnom odvjetništvu u Zagrebu, gdje je 1903. promaknut u zamjenika državnog odvjetnika. Istodobno počeo je kao privatni docent na Pravnom fakultetu 1901/02. predavati Teoriju o kazni. Zainteresirao se za probleme kriminaliteta, te odlazi na studij u Berlin i Pariz, gdje počinje rabiti sociološki pristup. Na to je posebno utjecao boravak u Berlinu, u seminaru čuvenog kriminaliste Franza Liszta, osnivača njemačke sociološko-pozitivističke škole u kaznenom pravu, koji je zastupao ideju o uvjetovanosti kriminaliteta socijalnim, posebno ekonomskim faktorima. Miler je predavao sociologiju ne samo na Pravnom fakultetu, nego od 1924. i na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Tri puta je bio dekan Pravnog fakulteta, a dva puta, 1917/18. i 1926-28, rektor sveučilišta.

Miler je uglavnom predavao po udžbeniku Franklina Giddingsa Načela sociologije, koji je objavljen 1896. a koristio se i na europskim sveučilištima. Udžbenik je 1924. i preveo u skraćenom obliku za potrebe studenata. Autorski se uglavnom orijentirao na sociologiju kriminaliteta, te na političku i urbanu sociologiju. 1902. objavio je brošuru Zločinci u umjetnosti i književnosti, a 1903. raspravu o zločinačkim tipovima u Shakespearovim dramama. Slijede brojne studije i članci, od kojih se izdvajaju opsežan prikaz knjige Enrica Ferrija Sociologija kriminaliteta, u tri broja Savremenika 1908, opsežan prikaz Morganova Drevnog društva u Mjesečniku 1912, te rasprave Problem autoriteta (Nova Evropa, 1924), Grad sa sociološkog stanovišta (Nova Evropa, 1925), Politička etika (Mjesečnik, 1926) i Teorija evolucije (Savremenik, 1927). Pisao je i o socijalnim idejama i učenjima Kropotkina, Tarda i Gumplowitza.

Dinko Tomašić je sociologiju drukčije usmjerio. Bio je vodeći hrvatski sociolog između dva svjetska rata, a njegovo djelo, dugo prešućivano, danas je živi dio naše sociološke baštine (Štulhofer, 1997a; Gašparović, 1982a). Njegove dvije predratne knjige, Društveni razvitak Hrvata (1937) i Politički razvitak Hrvata (1938), ponovno su objavljene 1997. u izdanju Naklade Jesenski i Turk, a o njegovim se idejama raspravlja. Tomašić je diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Usavršavao se u Italiji i Francuskoj, a od 1932. do 1934. bio na studijskom boravku u SAD. Tu se upoznao s američkom sociologijom, posebno s rezultatima čikaške škole. Nakon povratka postaje nastavnik na Pravnom fakultetu i uključuje se u djelatnost Hrvatske seljačke stranke. Polovicom 1940. odlazi na studijski boravak u SAD i trajno ostaje. Na početku se bavio demografijom, a od polovice 1930-ih orijentira se na kulturalnu sociologiju, oblikuje shvaćanje sociologije kao “teorije o kulturi”. Kulturu shvaća kao društveno naslijeđe, kao skup iskustava i skup sredstava za primjenu tih iskustava koje od prošlih generacija ostaju onima koji dolaze nakon njih. Skup sredstava čini materijalnu (vanjsku) kulturu, a skup samih iskustava duhovnu (unutarnju) kulturu. Za Tomašića je kultura “sredstvo kojim čovjek zadovoljava svoje potrebe, ona omogućuje čovjeku da se prilagodi sredini; ali što je najvažnije, kultura pretvara pojedince u organizirane skupine, kojima daje izvjestan kontinuitet i time donekle determinira ponašanje pojedinaca” (Tomašić, 1935, 494-495). Na temelju toga on istražuje kulturno-povijesne osobitosti hrvatskog društva. Razvija ideju Antuna Radića o ratarskom i stočarskom narodu i seljačkoj kulturi u poznatu teoriju o zadružnoj i plemenskoj kulturi, kao dva tipa suprotstavljene autohtone kulture.

Tomašićeva kulturalna sociologija vrhunac je razvoja naše predratne sociologije, koja nam je uz njegove radove, dala i sjajnu sociološku studiju pravnika i poslijeratnog profesora ekonomske politike na Pravnom fakultetu Rudolfa Bićanića, Kako živi narod (1936). Nakon Tomašićeva odlaska u SAD 1940, nastupa razdoblje pada, koje nije rezultat tek njegova odlaska nego novih prilika koje su onemogućavale razvoj sociologije. Njegov je odlazak simbolično označio svojevrsni dugi odlazak sociologije s ovih prostora.

Marksizam i sociologija

Drugo razdoblje, osobito na početku, obilježava odbacivanje sociologije kao građanske znanosti i sastavnice građanske ideologije. Marksizam se shvaća kao jedina znanstvena spoznaja društvenih fenomena, cjelovit pristup i metoda analize koju samo treba primijeniti na određenom segmentu. Zato se umjesto sociologije uvodi marksizam-lenjinizam ili se ona drukčije potiskuje. Međutim, nakon prvih procesa demokratizacije početkom 1950-ih, dolazi do obnove sociologije u obliku marksistički zasnovane opće teorije društva. Takva se sociologija na Pravnom fakultetu izvodila pod nazivom Osnovi nauke o društvu, a istaknuti je njezin predstavnik Oleg Mandić, čiji je udžbenik Uvod u opću sociologiju (1959) bio prva sistematizacija marksističke sociologije (Štulhofer, 1997, 447). Iako često ocjenjivan kao sociolog koji dosljedno primjenjuje historijski materijalizam, što je suptilniji naziv za dogmatskog marksistu, Mandić je znatno pridonio početnoj obnovi i afirmaciji sociologiju u pedesetim godinama.

Oleg Mandić je bio široko obrazovan pravnik, koji je svoja znanja primijenio i u bavljenju sociološkim temama. Studirao je pravo u Beču i Sieni, gdje je 1929. i doktorirao. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je sociologiju i teoriju države i prava. Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Jugoslavenskog društva za sociologiju 1954, a nakon izdvajanja iz Jugoslavenskog udruženja za filozofiju i sociologiju, bio je prvi predsjednik Jugoslavenskog udruženja za sociologiju 1960. Bio je član odbora Međunarodnog udruženja za sociologiju i Američke akademije za političke i društvene znanosti. Pisac je udžbenika Država i pravo (1958) i Opća sociologija (1969), koji su doživjeli više izdanja, te redaktor Rječnika sociologije i socijalne psihologije (1977), koji je napisao s Milanom Bosancem i Stankom Petkovićem. Jedan je od utemeljitelja marksističke sociologije države i sociologije religije. Bavio se i sociologijom nacije. Njegova studija Postanak i odumiranje nacije (1954), objavljena je 1966. na njemačkom u Münchenu. (Gašparović, 1982).

Prema modernom studiju prava 

Treće razdoblje označava predmetno i disciplinarno osamostaljivanje sociologije, te njezin razvoj prema potrebama modernog studija prava, posebno kroz sociologiju uprave i sociologiju prava. Simbolično počinje promjenom naziva katedre u Sociologija, a obilježava je etabliranje sociologije na Pravnom fakultetu i njezino veće okretanje prema problematici pravnog i političkog sustava, te njezino teorijsko i metodološko moderniziranje. To se etabliranje izrazilo i kroz uspostavu studija socijalnog rada i djelovanje skupine sociologa oko Vlade Puljiza. Kad je riječ o Katedri za sociologiju taj je razvoj ponajprije vezan uz Stanka Petkovića i Josipa Kregara, te uz Eugena Pusića, koji nije bio član Katedre, ali je utjecao na njezino profiliranje i na razvoj modernog sociološko-pravnog studija na Fakultetu i izvan njega.

Svestrano i temeljito obrazovan, Stanko Petković je diplomirao na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti. Od 1961. radi na Visokoj upravnoj školi a od 1968. do umirovljenja 2004. na Pravnom fakultetu. Od 1984. predstojnik je katedre za sociologiju i glavni urednik Zbornika Pravnog fakulteta. Unio je u sociologiju socijalno-psihološki pristup, metodološku strogost i empirijsku posvećenost. Značajna je njegova istraživačka studija Faktorska analiza ideoloških sindroma (1983) i knjiga, u suradnji s Josipom Kregarom, Ogledi o društvenim procesima i institucijama (1994), u kojoj je glavni autor.

Josip Kregar je diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na kojemu radi od 1982, prvo na katedri za nauku o upravi kod Eugena Pusića, a od 1985. na katedri za sociologiju. Kao predavač, istraživač i voditelj istraživačkih projekata, pisac i redaktor tri sveučilišna i jednog srednjoškolskog udžbenika, kao javni intelektualac, aktivan u nevladinim udrugama i javnosti, te kao autor knjiga Politički aspekti odnosa građana i uprave (1982) i Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija (1999) i mnogih studija, Kregar je sociologiju usmjerio prema problemima lokalne uprave i samouprave, korupcije i ljudskih prava, pravne kulture i političkih stranaka. Time ju je afirmirao i kao sociološku i kao pravnu disciplinu.

Eugen Pusić je značajno utjecao na oblikovanje moderne upravne znanosti u Hrvatskoj, ali je pridonio razvoju i naše sociologije i politologije. Završio je pravni studij s doktoratom u Zagrebu 1939. Poslije rata radio je u upravi, obnašajući značajne upravne dužnosti, od 1955. do umirovljenja 1986. predaje nauku o upravi na Pravnom fakultetu. Utemeljio je poslijediplomski studij iz upravno-političkih znanosti. Predavao je i na Višoj školi za socijalne radnike i Visokoj upravnoj školi. Bio je koordinator niza projekata Instituta za društvena istraživanja, savjetnik glavnog tajnika Ujedinjenih nacija za organizaciju tehničke pomoći u socijalnim službama. U njegovim je djelima jasno izražen sociološki pristup, posebno u knjizi Društvena regulacija (1989), temeljnom djelu naše sociologije prava. Uz to, Pusić je jedan od pokretača i s Rudijem Supekom koordinator studijske grupe “Čovjek i sistem”, koja je od 1971. okupila vrhunske društvene znanstvenike s područja bivše Jugoslavije. U cjelini, Pusić je jedan od najzaslužnijih što su naše društvene znanosti već u 1980-im započele teorijsko i metodološko moderniziranje, koje se izražavalo u ideologijskom neutraliziranju i teorijskom pluraliziranju (prihvaćanju načelno jednakog statusa različitih teorijskih orijentacija i pristupa), te u strožem znanstvenom i strukovnom profiliranju, osobito kroz razvoj posebnih disciplina i okretanje prema empirijskoj verifikaciji. Taj proces još nije dovršen.

Zaključak 

Istraživač predratne sociologije na prostoru nekadašnje Jugoslavije Milovan Mitrović u svojoj je knjizi zamijetio da je sociologija iznevjerila mnoga očekivanja, uglavnom je bila liberalna u svom formativnom razdoblju unatoč očekivanju da bude konzervativna i režimska. “Jednom uspostavljena, ona je živjela svojim vlastitim životom i odisala jednim liberalnim duhom, koji je često bio napredan, iako po pravilu nije bio revolucionaran.” (Mitrović, 1982, 121). To pokazuju i njezin formativni razvoj vezan za Katedru za sociologiju, ali i njezina kasnija povijest. Zato što je bila liberalna, ali nije bila revolucionarna, u proteklih je sto godina često bila potiskivana i ograničavana. No u povoljnijim prilikama, kojima je i sama pridonosila, umjela je koristiti šanse, pa i postići značajne rezultate. To pokazuje i povijest Katedre za sociologiju i razvoj sociologije na Pravnom fakultetu.

Razvoj sociologije na Pravnom fakultetu poglavito je bio vezan za Katedru za sociologiju. Ona je na početku bila središte razvoja sociologije u Hrvatskoj, potom je dijelila njezinu ograničenost u sklopu marksističke teorije društva, da bi se u trećoj fazi sve više razvijala kao sastavnica modernog studija prava. Tako se jedan razvojni put, koji je počeo s Ernestom Milerom i njegovim povezivanjem kaznenog prava i sociologije, učvrstio i proširio moderniziranjem i punim etabliranjem sociologije u pravni studij te razvojem nekih socioloških disciplina usmjerenih prema pravu i pravnoj znanosti. Takav je razvoj proširio područje sociologije izvan same katedre, pa je ona postala na širi i složeniji način integrirana u pravni studij.

Unatoč ovim relativno čvrstim temeljima, sociologija na Pravnom fakultetu i danas se nalazi pred značajnim izazovima. Oni proizlaze prije svega iz razumijevanja prava kao društvenog fenomena i osvještavanja potreba pravnog obrazovanja i prakse. U tom smislu, pred sociologijom se otvaraju mogućnosti razvoja barem u tri uzajamno povezana segmenta. Prvo, kao uvodnu disciplinu pravnog studija sociologiju je potrebno usmjeriti kako na daljnji razvoj osnovnog korpusa općih socioloških spoznaja, tako još više na one sadržajno-tematske sklopove koji su važni za cjelinu pravne znanosti (osnove sociologije prava) i za njezine posebne discipline (obitelj, devijantnost, pravne ideje i ideologije, političke institucije). Drugo, na temelju vlastitih potreba razvoja i iskustava vodećih pravnih studija u Europi i svijetu, mora se cjelovito zasnovati i razvijati sociologiju prava kao temeljnu sociološko-pravnu disciplinu na pravnom studiju, koja ima iznimnu važnost za pravno obrazovanje i pravnu praksu (Cotterrell, 1998). Treće, potpunija integracija sociologije u pravni studij zahtijeva razvijanje i nekoliko specifičnih socioloških disciplina (sociologija uprave, sociologija pravnih profesija, sociologija pravnih i političkih ideja).

Cotterrell, Roger (1998), “Why Must Legal Ideas Be Interpreted Sociologically?”, Journal of Law and Society, 25 (2).

Gašparović, Zlatko (1982), “Mandić, Oleg”, Sociološki leksikon, Beograd, Savremena administracija, str. 334.

Gašparović, Zlatko (1982a), “Tomašić, Dinko”, Sociološki leksikon, Beograd, Savremena administracija, str. 703-704.

Krleža, Miroslav (1963), “Sociologija i socijalizam”, Eseji IV, Zagreb, Zora.

Lovrić, Edo (1997 [1928]), “Dr. Ernest Miler (nekrolog)”, Mjesečnik Pravničkog društva u Zagrebu, 54(1928), br. 11, str. 496-504. Pretiskano u Pravni fakultet u Zagrebu, knj. III, sv. 2, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu, str. 395-403.

Mitrović, Milovan (1982), Jugoslavenska predratna sociologija, Beograd, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije.

Pusić, Eugen (1989), Društvena regulacija, Zagreb, Globus.

Štulhofer, Aleksandar (1997), “sociologija”, Hrvatski leksikon, Zagreb, Naklada leksikon, sv. 2, str. 447-8.

Štulhofer, Aleksandar (1997a), “Pogovor. Dinko A. Tomašić, naš prvi moderni sociolog”. U: Dinko Tomašić, Politički razvitak Hrvata, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo.

Tintić, Nikola (1996 [1970]), “Pravni fakultet u Zagrebu”, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, sv. 2, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1969-1970, str. 21-62. Pretiskano u Pravni fakultet u Zagrebu, knj. I, sv. 1, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu.

Tomašić, Dinko (1935), “Predmet i metoda sociologije”, Mjesečnik Pravničkog društva u Zagrebu, LXI, br. 11-12.