Predmet otvara naprednu raspravu o osnivanju, razvitku i utjecaju Vijeća Europe i njegovih međunarodnih pravnih instrumenata na nacionalne pravne poretke država ugovornica. Posebna se pozornost posvećuje donošenju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih protokola uz Konvenciju. Unapređuju se spoznaje o dvostrukom mehanizmu zaštite konvencijskih prava do 1998. (institucionalni i sadržajni aspekt: Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava), sadržaju i značenju Protokola br. 11 uz Konvenciju, osnivanju i djelovanju jedinstvenog Europskog suda za ljudska prava od 1. studenoga 1998., te nadzornim ovlastima Odbora ministara Vijeća Europe u provedbi odluka Europskog suda. Osobita pozornost u raspravi poklanja se važenju Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku, odnosu Ustava Republike Hrvatske i Konvencije, načelima za tumačenje Konvencije, interpretativnim metodama za primjenu Konvencije u postupcima odlučivanja o pravima i obvezama stranaka, te nadležnostima zastupnika Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Iz korpusa primarnog gradiva (sudske prakse Europskog suda za ljudska prava) posebno se analiziraju temeljna načela za pravilno djelovanje uprave: a) načelo zakonitosti u djelovanju uprave, b) diskrecijska ocjena i zabrana arbitrarnog djelovanja uprave; c) načelo jednakosti i načelo zabrane diskriminacije kao obvezujuće maksime u djelovanju uprave, d) načelo razmjernosti u djelovanju uprave i provođenje testa proporcionalnosti u donošenju odluka, e) načelo pravne izvjesnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka. Posebna rasprava vezana je uz pojedina upravna područja, i to: a) primjenu Konvencije u području prava udruga, uključujući sindikate, b) primjenu Konvencije u području prava političkih stranaka, c) primjenu Konvencije u području službeničkog prava i sporova iz službeničkih odnosa, d) primjenu Konvencije u području prava stranaca, azilanata i izbjeglica.