Predmet studentima omogućava produbljivanje znanja o konceptu jednakosti u njegovoj supstantivnoj dimenziji (“realna”, praktična jednakost), počevši od njegovog pravno-filozofskog utemeljenja u teorijama pravičnosti, preko varijeteta pojavnih oblika afirmativne akcije u poredbenom ustavnom pravu, do njihovog opravdanja i sudbenog nadzora. Raspravlja se o njihovim pojedinačnim učincima i prednostima/nedostacima. Stečena znanja će studente upoznati i sa onim jurisdikcijama koje (ponegdje radikalno) odstupaju od formalne definicije “jednakosti” na način da supstantivnu jednakost ne definiraju tek kao “iznimku” od norme formalne jednakosti. Ti sustavi mjere afirmativne akcije definiraju kao ostvarenje ustavnog naloga pravičnosti i jednakosti, te one stoga ne moraju biti konstruirane usko i kao tek rijetko opravdane iznimke.