Na temelju Lisabonske strategije Europska unija značajno je razvila europski socijalni model kao bitan čimbenik konkurentnosti, a time i socijalnog i gospodarskog rasta. Projektom se u hrvatski kontekst unose spoznaje o glavnim značajkama visokih standarda uređenja radnih odnosa i socijalne sigurnosti prihvaćenih u Europskoj uniji, posebno u odnosu na primjenu koncepcije „fleksigurnosti“. U razdoblju pristupanja Europskoj uniji te visoke nezaposlenosti, razvijenih, ali financijski teško održivih socijalnih sustava, naročito problemima opterećenog mirovinskog i zdravstvenog, te nepripremljenosti državne administracije za nove zadaće, željelo se utvrditi i upozoriti na nedostatke rigidno uređenog tržišta rada te socijalne, gospodarske i pravne probleme postojećeg uređenja radnih odnosa i socijalne sigurnosti.

Projekt je manje bio usmjeren na istraživanje teoretskih osnova uređenja radnih odnosa i socijalne sigurnosti u europskom kontekstu, a više na istraživanje konkretnih pravnih problema u vezi s pristupanjem Europskoj uniji. Istraživano je suzbijanje diskriminacije, sloboda kretanja radnika, koordinacija sustava socijalne sigurnosti, mirovinski i zdravstveni sustav, rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, uređenje radnog vremena, kolektivni viškovi radnika te pravni položaj državnih službenika. Sva pitanja analizirana su u kontekstu zaštite temeljnih ljudskih prava te promicanja socijalnog dijaloga sindikata, poslodavaca i vlade.