Ustavno pravo se u nas oduvijek smatralo teoretskim predmetom. Iz toga je slijedio zaključak da ustavno pravo nema nikakve veze s praksom. Usprkos velikim promjenama i nesumnjivom napretku političke kulture, ustavno se pravo i dalje slabo poznaje i primjenjuje u praksi. Smatra se da je Ustav predmet brige Ustavnog suda, dok sudovi i ostala državna tijela primjenjuju zakone. Strogo razlikovanje teoretskih od praktičnih predmeta nije prihvatljivo. Pravna teorija ima praktičnu namjenu, pravna prakse bez pravne teorije besmislena je. Pravna analiza u stanju je predvidjeti i upozoriti na vjerojatne učinke zakonodavstva i spriječiti glavinjanje s ishitrenim donošenjem propisa. Pravna teorija može procijeniti vjerojatnost uspješnosti europskih propisa u hrvatskim uvjetima. U skladu s navedenim, u kolegiju se izučava ustavnopravna praksa hrvatskog i komparativnih ustavnih sudova, sagledana u širem kontekstu pravnih teorija tumačenja prava, odnosa između pojedinih ustavnih institucija, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda i slično. Primijenjena analiza, prema tome, u tom je smislu orijentirana na odabrana problemska područja u području ustavnog prava, kako se ona javljaju i razvijaju kroz ustavnosudsku praksu i kako ih je moguće teoretski sagledati i znanstveno vrednovati.