Povijesni razvitak pojedinih država i njihovih pravnih sustava nemoguće je kvalitetno i u potpunosti razumjeti ne uzevši u obzir mnogobrojne čimbenike koje usmjeravaju njihov put te bez izdvajanja pojedinačnog sustava iz tokova europske i svjetske pravne povijesti. Na seminarima Opće povijesti prava i države razmatraju se karakteristična obilježja pojedinih država i pojedinih pravnih sustava, koja se potom uspoređuju u potrazi sa međusobnim sličnostima ili još češće, razlikama. Radi stjecanja kvalitetne pravne naobrazbe, studenti na seminarima detaljnije razmatraju recipročni utjecaj države i prava, no uz odabrane institute i institucije iz gradiva kolegija Opće povijesti prava i države kao dopuna se predstavljaju i analiziraju druge karakteristične odrednice razvitka prava i države koje pripadaju sadržajnim i vremenskim cjelinama izvan osnovnog, nadasve ograničenog, gradiva. Ovakav metodološki pristup omogućava da se, primjerice, razlike u zaštiti društveno bitnih interesa i svrhe kažnjavanja izdvoje i usporede u više starovjekovnih državno-pravnih sustava, da se u srednjem vijeku kroz zaštitu prava na zemlju obuhvate i ispuštena razdoblja pravnog razvitka prethodno obrađenih ili pak potpuno novih država, kao i da se spozna zašto tek novovjekovni razvitak države i prava omogućuje uspon pravnog pozitivizma i institucionalizaciju državnog, ali i međunarodnog života. U tu svrhu, prihvaćajući pravo kao sredstvo komunikacije društva, u radu se služimo prvenstveno odabranim pravnim aktima i doktrinama. Čitanje i analiza tekstova omogućuje postupno usvajanje osnovne pravne terminologije dok su seminarske diskusije na zadanu temu u pitanjima koji potječu iz najstarijeg doba (npr. opravdanje za postojanje smrtne kazne) do onih koji se periodično javljaju (npr. ograničenje osobnih sloboda u izvanrednim okolnostima) priprema za istupanja koja su dio profesije. Upravo izvorni pravni tekstovi omogućuju da se tumačenjem njihovih odredbi i razradom njihova utjecaja na društveni život, pa i kroz pravno-povijesnu interpretaciju samog akta, proširi znanje o društvenom obilježjima pojedine države u vremenskoj odrednici njezina razvoja. Time se ujedno razumijevanje pravne norme učvršćuje i produbljuje te otvaraju vrata samostalnom i kritičkom promišljanju koje je nužno za pravnu profesiju.