7. 6. 2011. u 22:26
Uređeno: 7. 6. 2011. u 22:27

ZAKLJUČCI

 PREDSJEDNIŠTVA I ZNANSTVENOG VIJEĆA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE O NACRTIMA PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANOSTI, SVEUČILIŠTU I VISOKOM OBRAZOVANJU
(23. studenog 2010.)
 
 
1. Nacrti prijedloga zakona o znanosti, sveučilištu i visokom obrazovanju sadrže niz odredaba kojima se ograničava Ustavom Republike Hrvatske zajamčena autonomija sveučilišta, njegovih sastavnica i individualne slobode i prava akademskih nastavnika i znanstvenika.
 
2. Neprihvatljivo je vremensko ograničenje javne rasprave o ovako važnom zakonskom paketu kao i činjenica da u izradu nacrta zakona nije bila uključena pravna struka.
 
3. Predložena struktura i nadležnost ključnih tijela u znanosti i visokom obrazovanju (Sveučilišno vijeće, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje i znanost) dovode u pitanje načelo prema kojem isključivo sveučilište ima pravo uređivati svoj unutarnji ustroj i prioritete razvitka znanosti.
 
4. Umjesto poticanja i afirmacije rada Odbora za etiku i znanost u visokom obrazovanju i Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti visokog obrazovanja, ta se tijela predloženim zakonima ukidaju što je u suprotnosti sa zahtjevom za afirmaciju znanstvene etike i sudjelovanjem socijalnih partnera u raspravama oko financiranja sustava znanosti i visokog obrazovanja. Istodobno se novim zakonima predlaže uvođenje moralne odgovornosti s pravnim posljedicama ali bez pravnog temelja i pravnog postupka za zaštitu ustavnih sloboda i prava sveučilišnih nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice. No ne predlaže se ograničavanje etike u znanosti na davanje vještačkih mišljenja pa tako ostaje otvorenom mogućnost zloupotrebe etike za donošenje - navodno znanstvenih - odluka o životu i smrti.
 
5. Utvrđivanje kapaciteta visokih učilišta od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje predstavlja zadiranje u autonomnu nadležnost sveučilišta kod provedbe upisa studijskih programa.
 
6. Ukidanje pravne osobnosti fakulteta i umjetničkih akademija protivno je ustavnim jamstvima autonomije sveučilišta te slobodi znanstvenog, umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, koja opet proizlaze iz naravi kako tog stvaralaštva tako i sveučilišta. Naime, samo djelatnici pojedine znanosti, odnosno umjetnosti imaju znanstvene, odnosno umjetničke kvalifikacije da donose stručne odluke o tom koje će se djelatnosti obavljati u toj znanosti, odnosno umjetnosti u sveučilištu i tko je sposoban da ih obavlja kao nastavnik, suradnik, student ili čelnik te su samo ti djelatnici znanstveno, odnosno umjetnički kvalificirani prenijeti dio svojih ovlasti širim zajednicama znanstvenika i umjetnika, pa tako i sveučilištima.
 
7. Individualna prava i slobode akademskih nastavnika u znatnoj se mjeri ograničavaju uvođenjem tzv. piramidalnog sustava znanstveno-nastavnih radnih mjesta, neodređenim uvjetima za izdavanje i oduzimanje akademske dopusnice (venia docendi) i ograničavanjem dobi za starosnu mirovinu akademskih nastavnika sa sadašnjih 70 na 68 godina.
 
8. Predloženim se rješenjima kojima se u znatnoj mjeri otežava napredovanje nastavnika i znanstvenika u znanstveno-nastavnim i suradničkim zvanjima stvara rizik od odljeva visokokvalitetnih kadrova iz sustava znanosti i visokog obrazovanja u privatni sektor i inozemstvo.
 
9. Neprihvatljivo je i sasvim neutemeljeno izjednačavanje sveučilišnih i stručnih studija kao i ponovno uvođenje magisterija znanosti koji nije u skladu s Europskim kvalifikacijskim okvirom.
 
10. Predloženi zakonski paket otvara prostor za dezintegraciju sveučilišta i potpunu komercijalizaciju i privatizaciju znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra za koje je država dužna skrbiti.
Davor Derenčinović
Copyright (C) 2018 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana