Uloga ekonomskih disciplina u obrazovanju pravnika

Pravni je studij multidisciplinarno koncipiran program izobrazbe stručnjaka društvenog usmjerenja. Aktualna struktura znanstvenih disciplina koje studij obuhvaća rezultanta je dugog evolutivnog procesa sazrijevanja. Taj se proces u dvostoljetnom razdoblju nije odvijao u optimalnim uvjetima kako zbog neizbježnog upliva političko-gospodarskih prilika i ograničene autonomije tako i zbog prirode samog studija i trajnog interesa politike da u društvenim znanostima realizira određene ciljeve i održi izvjesnu mjeru upliva na vođenje kadrovske politike i profilaciju pojedinih disciplina. U razdobljima snažnih političkih pritisaka i različitih oblika ograničavanja autonomije djelovanja u oblikovanju nastavnog plana i programa predmeta Pravni fakultet u Zagrebu pokazao je začuđujući stupanj otpornosti i vitalnosti u stremljenju za očuvanjem srednjoeuropskog identiteta i pozitivnih tradicija, dugoljetno verificiranim vlastitim iskustvima i progresivnim trendovima u svijetu.

Konstanta je gotovo cjelokupnog razdoblja postojanja i djelovanja Pravnog fakulteta komplementarno prožimanje četiri znanstvena područja koja tvore nastavni plan – povijesnih, ekonomskih, socioloških i pravnih znanosti. Premda je ponder pravnih disciplina dominantan, što je i prirodno i nužno obzirom na cilj edukacije, značajan udio tri preostale komponente od presudne je važnosti u profiliranju spoznajnih sposobnosti, širine i kompetentnosti diplomiranih studenata. Razumijevanje suštine pojavnosti aktualnih društvenih procesa kao i naznaka budućih tendencija društvenog razvitka moguća je upravo zahvaljujući optimalnoj kompoziciji juridičkih i metajuridičkih disciplina. Zato je očuvanje multidisciplinarnosti pravnog studija od vitalnog značaja za kontinuitet uspješnosti u procesu obrazovanja pravnih stručnjaka.

Nije slučajnost višestoljetna dominacija pravnika u društvenom, gospodar­skom i političkom životu Hrvatske neovisno od vladajućih političkih sustava i dominantnih društvenih ideologija. Temeljeći svoje zaključke upravo na takvim pozitivnim iskustvima smatramo da je multidisciplinarni karakter nastavnog plana s aktualnim razmjerom zastupljenosti ekonomskih disciplina (Politička ekonomija, Ekonomska politika i Financijska znanost uz izborne predmete s ekonomskim sadržajem) od ključnog značenja za očuvanje kvalitete obrazovanja pravnika.

U koncipiranju nastavnih programa ekonomskih disciplina oduvijek se polazilo od ekonomskog procesa kao temeljne aktivnosti svakog društva i nužnosti poznavanja ključnih ekonomskih kategorija, pojavnih oblika ekonomske aktivnosti ljudi kao i veze između pravnih instituta i njihove ekonomske suštine. Gotovo je nemoguće zamisliti kompetentnog pravnika koji ne razumije ekonomsku podlogu pravne nadgradnje, koji odlučuje u imovinskim sporovima a da istovremeno nije ovladao pojmovima robne proizvodnje i načinom njenog funkcioniranja. Bez neophodnih znanja iz područja ekonomskih znanosti kompetentnost budućih pravnika nije ostvarljiva.

Pravnici obnašaju najrazličitije funkcije kako kod nas tako i u svijetu. Čest je slučaj da se pravnicima povjeravaju najodgovorniji položaji u politici i gospodarstvu pa je sasvim izvjesno da su po rasponu područja koje "pokrivaju" najzastupljenija profesija s gotovo univerzalnom upotrebljivošću. To je na izvjestan način paradoksalna pojava u doba dominacije usko profiliranih specijalnosti. O tome ne iznosimo vrijednosne sudove nego naprosto konstatiramo činjenično stanje. Ipak, neovisno od pitanja prihvatljivosti takvog stanja, nameće se samo po sebi pitanje opravdanosti takve prakse. Po našem sudu odgovor treba potražiti u interdisciplinarnosti kao optimalnom rješenju za koncepciju pravnog studija.

Dr.Eduard Čalić, povjesničar svjetske reputacije, smatra "da se dobar novinar ili publicista mora specijalizirati za pravne, ekonomske i povijesne struke te da tome treba pridodati komunikacijske znanosti jer nam te četiri struke pružaju mogućnost sinteze sveopćih zbivanja ili kvintesenciju za predviđanje budućnosti".

U aktualnom nastavnom planu Pravnog fakulteta u Zagrebu zastupljeni su slijedeći obvezatni ekonomski predmeti: Politička ekonomija (I godina studija), Ekonomska politika (II godina studija), Pravna informatika (II godina studija) i Financijsko pravo i financijska znanost (III godina studija). Izborni predmeti s ekonomskim sadržajem su slijedeći: Teorija ekonomske politike i Međunarodni ekonomski odnosi (na III godini studija) te Poduzetništvo i upravljanje i Međunarodno financijsko pravo (IV godina studija).

U vezi neargumentiranih nedoumica o potrebi proučavanja Političke eko­nomije ali i ostalih ekonomskih disciplina koje su se tijekom razvoja konstituirale kao zasebni predmeti s posebnim zadovoljstvom citiramo Johannesa Henfnera, ranije spominjanog profesora Pravnog fakulteta. On smatra poznavanje političke ekonomije nužnim i korisnim upravljačima države, svim javnim službenicima i dužnosnicima koji na bilo koji način participiraju u državnoj vlasti. To isto preporučuje naročito zakonodavcima, sucima, pravnim savjetnicima i odvjetnicima: "Velika, naime, obveza kojoj svi oni podliježu, obveza čestitog pravorijeka i dijeljenja pravde građanima, bez ispravnog znanja o političkoj ekonomiji ispada veoma teška, ako ne upravo nemoguća, u više slučajeva u kojima naime, ne samo da valja čestito upoznati među pučkim slojevima građana nastale sporove oko nadnice za rad, tekućih dugova, ispunjavanja ugovora, kamata i druge oko tako zvanog mojeg i tvojeg, već i, zbog nerijetkog uplitanja različitih sveza koje treba upoznati iz prirode svake pojedine grane privređivanja, teške i veoma zapletene parnice i raspre, među različitim razredima špekulanata, mjenjača, trgovaca, tvorničara, obrtnika i rukotvoraca, ne drukčije, no iz načela političke ekonomije, te ih pravdi i jednakosti sukladno riješiti".

Dr.Blaž Lorković, također profesor političke ekonomije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i istaknuta ličnost u povijesti hrvatske ekonomske znanosti o važnosti nauke narodnog gospodarstva kaže: "Velika i obćenita korist nauke narodnog gospodarstva kao znanosti stoji najprije u tom što je ona vrlo nuždni element obće naobrazbe. Ne može se nitko u istinu obrazovanim smatrat, ako ne poznaje načela gospodarskog poretka... Gospodarska nauka važna i potrebna je nadalje historiku, politiku i pravniku jer poznavanje njenih načela olahkoćuje dotičnim poznavanje činjenica kojima se napose po svom zvanju imadu baviti... Pravniku potrebna je nauka narodnog gospodarstva, što obje discipline imadu množinu zajedničkih predmeta, pa je i onom pravniku potrebno upoznati se sa gospodarskom naukom koja se bavi lih privatnim pravom... Roscher veli: sve što će pravnik kao odvjetnik braniti ili o čem će kao sudac riešavati: najveći dio tih predmeta dolazi na razmatranje u nacionalnoj ekonomiji".

Prethodna serija citata ponekog će navesti na pitanje koji je smisao dokazivanja važnosti ekonomskih disciplina u pravnoj izobrazbi? Nije li to pucanj u otvorena vrata? Nije li apsurd ukazivati na nužnost očuvanja multidisciplinarnosti pravnog studija? Odgovor je možda začuđujući – na žalost, nužno je i danas, na početku trećeg milenija ukazivati na činjenice koje bi se trebale smatrati notornim! Sve dubljom specijalizacijom poneki juristi gube kontakt sa stvarnošću dovodeći u sumnju neophodnost ekonomske komponente pravnog studija. To se iz razloga "obzirnosti" formulira u teze o potrebi okrupnjavanja atomiziranih disciplina. Neadekvatnim terminom (atomizacija predmeta pravnog studija) nastoji se negativno konotirati proces znanstvene diversifikacije nekoć zajedničkih sadržaja. Odvajanje financijske znanosti od ranije matične discipline politička ekonomija nije atomizacija, fragmentizacija, cjepkanje i rastakanje već zakonomjernost razvoja znanosti, karakteristična i u drugim područjima – medicini, fizici, kemiji...

U aktualnim reformskim procesima harmonizacije nastavnih planova i programa pravnih studija u Hrvatskoj s istovrsnim studijima u Europi iznova se otvaraju diskusije o postojećoj multidisciplinarnoj koncepciji programa i pravcima mogućih promjena. Zbog toga se javlja potreba repetitivnog upozoravanja neukih reformatora na notorne činjenice koje nitko razuman ne može dovesti u pitanje. U spomenutom smislu s osobitim zadovoljstvom citiramo stajalište dekana Pravne fakultete v Ljubljani prof. dr. sc. Franje Štiblara navedena u referatu: O ulozi općih predmeta u studiju prava s posebnim osvrtom na ekonomiju, prezentiranom na Trećem susretu pravnih fakulteta Sveučilšta u Gracu, Ljubljani, Mariboru, Rijeci, Sarajevu, Skopju, Trstu i Zagrebu održanom 27-29. svibnja 2004. u Ribnom pri Bledu. "Pregled nastavnih planova pravnih studija fakulteta iz više od dvadeset država relevantnih područja svijeta (EU, kontinentalni i anglosaksonski, istočna Europa uključujući države na području ex Jugoslavije) pokazuje da je osnovni ekonomski predmet (politička ekonomija – S.V.) prisutan kao obavezan sadržaj svugdje, a nadograđuje se s posebnim ekonomskim predmetima (financijske prirode) te izbornim predmetima pravno-ekonomske prirode. S uvođenjem tržišnog sustava kapitalizma povećan je značaj ekonomije u životu ljudi, pa zato također u pravosuđu i upravi, gdje se zapošljavaju pravnici. Zanemarivanje te činjenice jedan je od osnovnih razloga nedjelotvornisti državne uprave i pravosuđa kao najslabijih točaka preoblikovanja novih članica EU a također i Slovenije. Takve su ocjene stranih stručnjaka."

Već na prvoj godini studija, u predmetu Rimsko pravo studenti savladavaju institute posjeda, vlasništva (oblike stjecanja i zaštite), obveze, zajma, kamata, ugovornih kazni, kupoprodaje, najma, ortakluka, hipoteke, bezrazložnog bogaćenja itd. Izučavanje pravne infrastrukture realnih gospodarskih aktivnosti nastavlja se kroz cjelokupan studij. Zato je upoznavanje s temeljnim ekonomskim kategorijama i pojavnim oblicima društvenih odnosa u ekonomskoj sferi od ključne važnosti u studiju prava. Bez "anatomije društva" kako politekonomisti pomalo narcisoidno tepaju vlastitoj struci ali jednako tako i bez ekonomske politike i financija pravne su discipline bez realnih temelja, u stanju levitacije a studenti trajno hendikepirani u svojim stručnim sposobnostima, u kompetentnosti pravničkog poziva. Pored toga, važna su i znanja te spoznajni temelji razumijevanja budućnosti koja se u naše vrijeme tako dinamično mijenja iziskujući trajna prilagođavanja i stjecanje dodatnih, novih znanja tijekom cjelokupnog radnog vijeka.