Studij:	Europsko pravo - 1. semestar
Šifra:	166914
ECTS:	3.0
Nositelji:	prof. dr. sc. Davorin Lapaš

Literatura:

Andrassy, J., Bakotić, B., Seršić, M., Vukas, B.; Međunarodno pravo, sv. 1, Zagreb, 2010. (tekst otisnut sitnim i krupnim slogom); str. 1-44, 74-90, 124-132.; (2010), str. 1-44, 74-90, 124-132 Lapaš, D.; Odnos međunarodnog i europskog prava - novo lice dualizma?, u: Korać Graovac, A., Majstorović, I.(ur.), Europsko obiteljsko pravo; NN (2013), str Koskenniemi, M.(ed.); International Law Aspects of the European Union (poglavlja 1-6, 8-11, 13-16.); Kluwer (1998), str. (poglavlja 1-6, 8-11, 13-16.) Seršić, M.; Odnos prava Europske unije i međunarodnog prava; (2005), str Lapaš, D.; 'Fragmentacija međunarodnog prava' - degeneracija ili evolucija?; (2005), str Turkalj, K.; Reforma Zajednicke ribarske politike Europske zajednice - s naglaskom na problematiku širenja jurisdikcije na moru; (2003), str Lapaš, D.; Zajednička vanjska i sigurnosna politika Europske unije nakon Lisabona - put k europskom politickom identitetu?", u: Rodin, S., Ćapeta, T., Goldner Lang, I. (ur.), Reforma Europske unije - Lisabonski ugovor; (2009), str

Preporučena literatura:

Lisabonski ugovor Europske unije; Adrias (2009), str Lapaš, D.; Pravo međunarodnih organizacija; NN (2008), str

Opis predmeta:

1. Cilj predmeta Europska unija u međunarodnom pravu prije svega je upoznati studente s osnovnim teorijama o odnosu pravnih sustava EU s međunarodnim pravom; 2. steći razumijevanje o problematici subjektiviteta u međunarodnom pravu, te specifičnostima međunarodnih organizacija kao redovitog subjekta međunarodnog prava različitog od puke ukupnosti država članica, ali i složenih država, što je u slučaju Europske unije uslijed njezinih supranacionalnih značajki od posebne važnosti; 3. upoznati studente s kategorizacijom međunarodnopravnih normi sadržanih u međunarodnopravnim aktima koji vezuju Uniju i/ili njezine članice, posebice u odnosu prema trećima, kao i same te akte prema različitim kriterijima (npr. formalnim, funkcionalnim, pravotvornim: inter partes ili erga omnes djelovanja i dr.); 4. osposobiti studente za primjenu međunarodnopravnih normi koje se tiču pravnog sustava Unije i na konkretna činjenična stanja u međunarodnoj praksi. Predmet obrađuje međunarodnopravni položaj Europske zajednice i Europske unije u međunarodnom pravu. Podijeljen je u pet cjelina: 1. Odnos prava i EU s međunarodnim pravom; 2. Međunarodnopravni subjektivitet i pitanje subjektiviteta EU; 3. EU i objekti međunarodnog prava (npr. pravo mora: zajednicke ribolovne vode , pitanje ekoloških pojaseva, ribolovnih pojaseva itd.; svemir: Europska svemirska agencija, EUTELSAT itd.; Antarktik: sektori drţava clanica EU navedeni u Ugovoru o EU itd.); 4. EU u Ujedinjenim narodima 5. Međunarodnopravni aspekti zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ukljucujući i odnos prema NATO-u, UN-u, tzv. "antiteroristickim koalicijama", kao i status trajne neutralnosti nekih drţava clanica EU - Austrije i Malte).

Intelektualne (kognitivne) vještine:

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

• identificirati teorije o odnosu europskog prava, kako shvaćenog u užem smislu (kao pravo EU) tako i u širem smislu (uključujući tu i pravo Vijeća Europe te OESSa), od monističkog i dualističkog koncepta, odnosa supsidijarnosti, kao i koncepta tzv. „selfcontained režima“ kroz analizu radova različitih autora s toga područja međunarodnog prava, kao i kroz razumijevanje elemenata i karakteristika horizontalnih pravnih sustava poput međunarodnog prava, te onih s obilježjima hijerarhičnosti i supranacionalnosti kao što je pravni sustav Europske unije, uz iznimku zajedničke vanjske i sigurnosne politike;
• definirati konstitutivne elemente međunarodnih organizacija i njihova međunarodnopravnog subjektiviteta (polazeći od elemenata iz tzv. Fitzmauriceovog Nacrta) i prepoznavati ih u slučajevima raznovrsnih međunarodnih organizacija, poput Vijeća Europe, OESSa, a posebice Europske unije s obzirom na njezine specifičnosti;
• razumjeti značaj objektivne, erga omnes međunarodnopravne osobnosti međunarodnih organizacija (prema Seyerstedu), ali i one složenih država;
• objasniti pravne institute povezane s međunarodnim organizacijama uključujući kako pravne odnose Europske unije s vlastitim državama članicama, tako i s drugim državama i drugim subjektima međunarodnog prava; te
• prepoznati povezanost Europske unije i njezina pravnog sustava te njihovu uklopljenost u opći i regionalni sustav međunarodnog prava, kako na razini primarnih, tako i sekundarnih normi, posebice sankcija.

Praktične i generičke vještine:

2. Primjena

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

• grupirati i opisati međunarodne organizacije s obzirom na njihovu iznimnu raznovrsnost u pogledu gore spomenutih tzv. „Fitzmauriceovih elemenata“;
• primijeniti relevantne međunarodnopravne norme na konkretne primjere iz međunarodne prakse, posebice u odnosu na prosuđivanje granica nadležnosti Europske unije i njezinih država članica, tzv. „mješovitih ugovora“, odnosa prema pravu Ujedinjenih naroda čije su sve države EU članice, rješavanja postojećih antinomija njihovih pravnih sustava (npr. s obzirom na čl. 25. i 103. Povelje i provedbe sankcija Ujedinjenih naroda unutar pravnog sustava Europske unije i njezinih država članica), kontrole „ustavnosti“ unutar njihovih pravnih sustava kroz primjenu različitih pristupa i metoda tumačenja (tzv. doktrine uključenih ovlasti, doktrine funkcionalne nužnosti i dr.);
• ilustrirati važnost međunarodnih organizacija za stabilnost univerzalnoga, kao i regionalnog međunarodnog poretka i produbljivanje suradnje između Unije i drugih subjekata međunarodnog prava, kao i važnost povezivanja s organizacijama dvojbenog međunarodnopravnog subjektiviteta poput transvladinih organizacija, međuregionalnih organizacija, hibridnih (tzv. QUANGO) organizacija, tzv. „organizacija kišobrana“ („umbrella organizations“) i dr.

 

3. Analiza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

• analizirati metajuridičke procese nastanka međunarodnih organizacija, pa i integracija  kao funkcionalno uvjetovane nužnosti institucionalizacije suradnje država članica (npr. kroz utjecaj tehnološkog razvoja, širenja područja međudržavne suradnje, osiguranja međunarodnog mira i sigurnosti i dr.);
• razlikovati relevantne međunarodnopravne akte s obzirom na različite vrste međunarodnih organizacija, te usporediti domašaj pravnih normi, ali i normi u nastajanju (npr. tzv. soft law) s obzirom na kategorije međunarodnih odnosa u kojima Europska unija sve aktivnije sudjeluje;
• analizirati normativnu vrijednost formalno neobvezujućih akata, no čija nužnost poštivanja za države članice proizlazi iz svrhovitosti suradnje institucionalizirane u pojedinim vrstama međunarodnih organizacija (tzv. tehničkim organizacijama poput npr. Europske svemirske agencije, FAOa, ITU, UPU);
• kategorizirati međunarodnopravne norme sadržane u međunarodnopravnim aktima koji vezuju Uniju i/ili njezine članice, posebice u odnosu prema trećima, kao i same te akte prema različitim kriterijima (npr. formalnim, funkcionalnim, pravotvornim: inter partes ili erga omnes djelovanja i dr.);
• ispitati primjenu međunarodnopravnih normi koje se tiču pravnog sustava Unije i na konkretna činjenična stanja u međunarodnoj praksi. Pritom se posebno ističe i sve aktivnija uloga Europske unije u stvaranju običajnoga međunarodnog prava (primjerice u međunarodnom pravu mora: zaštićeni ekološki pojasevi, ribolovni pojasevi, ZERP i sl).

 

4. Sinteza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

• konstruirati povezanost pojedinih pravnih instituta koji se tiču prava Europske unije te njihovu uklopljenost u cjeloviti sustav međunarodnog prava;
• formulirati zaključke o značenju međunarodnih organizacija uopće za razvoj odnosa u suvremenoj međunarodnoj zajednici, ali i formulirati zaključke o međuuvjetovanosti ne samo suradnje, već i institucionaliziranog povezivanja međuvladinih organizacija s nevladinim, i drugim oblicima jednako institucionalizirane neposredne suradnje primjerice središnjih organa država ili regionalnih jedinica poput npr. u obliku gore spomenutih transvladinih ili međuregionalnih organizacija, u čemu su upravo pravni sustavi Europske unije i Vijeća Europe najrazvijeniji (EGTC, ECG). 

 

5. Vrednovanje

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

• vrednovati značenje međunarodnih organizacija za stabilnost međunarodne zajednice, jednako u obliku tzv. „negativne suradnje“ država članica (npr. kroz prevenciju sukoba – zajednička vanjska i sigurnosna politika EU, zajednička sigurnosna i obrambena politika EU, sustav „pojačane suradnje“), kao i kroz razvoj njihove tzv. „pozitivne suradnje“ na svim područjima međunarodnih odnosa;
• prosuditi specifičnosti međunarodnih organizacija kao redovitog subjekta međunarodnog prava različitog od puke ukupnosti država članica, ali i složenih država, što je u slučaju Europske unije uslijed njezinih supranacionalnih značajki od posebne važnosti;
• ocijeniti važnost članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, ali i različitim univerzalnim i regionalnim, posebice europskim međunarodnim organizacijama;
• procijeniti učinkovitost međunarodnopravnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija, prvenstveno promatrajući ih u značenju svojevrsnih podsustava općeg međunarodnog prava kao dijelova prema cjelini (npr. spomenutih tzv. „selfcontained režima“).

Povezivanje ishoda učenja i provjere znanja:

Znanje se provjerava na temelju usmenog ispita.

Usmeni ispit, koji je obvezan za sve studente koji su upisali ovaj predmet, sastoji se od provjere razumijevanja teorija o odnosu europskog i općega međunarodnog prava, te pravnih pojmova i instituta koji se općenito tiču međunarodnih organizacija i njihovih pravnih sustava. Zatim se očekuje povezivanje i uspoređivanje odnosnih pravnih pravila i instituta, te vrednovanje stupnja normativnosti  i primjenjivosti međunarodnih normi koje se tiču ponajprije Europske unije, ali i drugih, s njome povezanih univerzalnih (npr. UN), ali i regionalnih međunarodnih organizacija (npr. MERCOSUR, ECOWAS) ili su nastale unutar njihovih pravnih sustava, prvenstveno kroz njihovu učinkovitost i primjenjivost na suvremenu međunarodnu praksu.

Termini konzultacija:

• prof. dr. sc. Davorin Lapaš:

  utorkom, od 14 sati

  Lokacija: Ćirilometodska 4, soba 24