Uvodni tekst o akademiji

TEMELJNI PODACI O RAZLOZIMA OSNIVANJA, USTROJSTVU, CILJEVIMA DJELOVANJA I PRIORITETNIM ZADACIMA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE:


I/ RAZLOZI OSNIVANJA :

Akademija pravnih znanosti Hrvatske utemeljena je odlukom 52 utemeljitelja udruge, ujedno i njenih prvih redovitih članova na Osnivačkoj skupštini 7. studenog 2001.g. Osnivačka skupština je namjerno održana u vrijeme obilježavanja 225. godišnjice postojanja i djelovanja Pravnog fakulteta u Zagrebu, naše najstarije znanstvene i nastavne pravne institucije.

Što se naziva Akademije tiče, u inicijativi za osnivanje prvotno je predloženo da to bude "Hrvatska akademija pravnih znanosti", što zbog relevantnih odredbi iz Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti nije bilo moguće održati.

Razlozi za osnivanje Akademije, navedeni su u pismu inicijatora njenog osnivanja, prof. dr. sc. Ž.Horvatića, redovitog profesora i predstojnika Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, upućenom pozvanim sudionicima Osnivačke skupštine. U njemu, između ostalog, piše:

"Dosadašnje iskustvo nas upozorava, da se u različitim dijelovima našeg društvenog života, a poglavito u postupanju izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti prerijetko koriste spoznaje iz pravne znanosti, te da se i u hrvatskoj znanosti općenito, s nedovoljnim respektom odnosi prema toj znanosti.

Dugogodišnje djelovanje stručnih pravnih udruga u okupljanju pravnika i pravnih znanstvenika po granama njihove uže specijalnosti, možemo ocijeniti vrlo uspješnim, ali, dozvoljavam si konstataciju, također s nedovoljnim utjecajem na postupanje onih kojima su rezultati nastojanja u tim udrugama namijenjeni za dobrobit naše društvene zajednice.

Nerijetko smo suočeni s neuspjesima pojedinačnih nastojanja i istupanja naših pravnih znanstvenika, bilo zbog nerazumijevanja njihovih zahtjeva koji se odnose na potrebe za znanstvena istraživanja, bilo zbog nedovoljnog uvažavanja pojedinačnog ili skupnog znanstvenog autoriteta osoba o kojima se radi ili bilo kojih drugih razloga koji, nažalost pravnu znanost u Hrvatskoj neumjesno, neopravdano i neodrživo marginaliziraju. Ne radi se ni o kakvoj novosti u aktualnom trenutku društvene zbilje, već o , rekao bih, kroničnom stanju, u kojem se pravna znanost, snalazeći se u svim tim okolnostima, s dosta tegoba ipak kontinuirano dokazuje svojim rezultatima koji, kadikad, prema nahođenjima onih koji o tome odlučuju, koriste politici, pravnoj struci i njenoj praksi.

O uzrocima i posljedicama takvog stanja moglo bi se dugo raspravljati, a vjerojatno je da bi u toj raspravi bilo i drugačijih mišljenja od mojeg. No, ako je moja konstatacija samo djelomično točna, razlozi za zajedničko, udruženo djelovanje u društvu znanstvenika (akademiji), upravo nas koji se bavimo pravnom znanošću, nisu ništa manji i zbog drugih razloga, prije svega institucionaliziranja nezavisnog autoriteta svekolike pravne znanosti u Hrvatskoj. Za nadati se je, da bi o nekim važnim pitanjima za ostvarenje svih elemenata ustavnog načela vladavine prava, ignoriranje stajališta takvog znanstvenog autoriteta od bilo kojeg odlučujućeg čimbenika bilo doista neumjesno.

Pored toga, usporedo s nastojanjima naših pravnih fakulteta i skromnih i nedovoljnih materijalnih sredstava koje državni proračun osigurava za znanstveni rad, Akademijin bi zadatak bio i poticanje mladih znanstvenika da ustraju u oblikovanju svojeg znanstvenog identiteta i digniteta koje ona nastoji omogućiti svojim redovitim članovima. Akademija bi naime u svojoj djelatnosti uz organiziranje znanstvenih istraživanja, znanstvenih skupova i drugih znanstvenih aktivnosti nastojala mladim znanstvenicima omogućiti znanstveno usavršavanje putem stipendija u suradnji s odgovarajućim institucijama u drugim državama i sl."

II/ CILJEVI, ORGANIZACIJA I NAČIN DJELOVANJA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE

Na Osnivačkoj skupštini, odobrena su stajališta o razlozima utemeljenja i djelovanja Akademije i usvojen je Statut koji, između ostalog, propisuje ciljeve, organizaciju i način njenog djelovanja. Prema tom Statutu, ciljevi Akademije su sustavno evidentiranje i prikupljanje svih rezultata djelovanja hrvatskih pravnih znanstvenika, poticanje i usmjeravanje interdisciplinarnog djelovanja hrvatskih pravnih znanosti, oblikovanje temeljnih zajedničkih sadržaja hrvatskih pravnih znanosti, sustavno promicanje i razvitak hrvatskih pravnih znanosti i njihovih zajedničkih sadržaja kao cjeline hrvatske pravne znanosti, poglavito radi njenog doprinosa i uvažavanja u znanstvenom nastojanju ostvarenja i zaštite vladavine prava u hrvatskom pravnom sustavu, poboljšanje uvjeta znanstvenog rada za sve pravne znanstvenike u Hrvatskoj, nastojanje da rezultati istraživanja i spoznaje u pravnim znanostima imaju odgovarajuće značenje u sustavu hrvatskih znanosti i da se njima koriste svi dijelovi državne vlasti, poticanje mladih pravnih stručnjaka da se bave pravnim znanostima, i omogućavanje mladim pravnim znanstvenicima bavljenje pravnim znanostima na odgovarajući način, te nastojanje na organiziranoj suradnji hrvatske pravne znanosti i stranih pravnih znanosti.

Po Statutu, Akademija ima redovite, počasne članove, i suradnike. Redovitim članom Akademije može postati državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat znanosti iz područja društvenih znanosti, koji se bavi pravnom znanošću i koji svojim znanstvenim radom u polju prava (objavljeni znanstveni radovi u referentnim časopisima i publikacijama sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima i sl.) značajno doprinosi razvitku hrvatske pravne znanosti.

Počasni član Akademije može biti pravni znanstvenik koji nije državljanin Republike Hrvatske, koji je svojim radom dao značajni doprinos razvitku hrvatske pravne znanosti i/ili njenom ugledu u inozemstvu.

Suradnik Akademije može biti državljanin Republike Hrvatske koji ima doktorat ili magisterij iz područja društvenih znanosti i bavi se pravnom znanošću. Broj redovitih članova, počasnih članova i suradnika ograničen je Statutom na 140, 15 i 70 pravnih znanstvenika.

Radi ostvarivanja ciljeva propisanih Statutom, Akademija pravnih znanosti Hrvatske djeluje putem svojih tijela: Skupštine, Predsjednika Akademije, Predsjedništva Akademije, Znanstvenog vijeća Akademije, Nadzornog odbora i Suda časti. Znanstveno vijeće Akademije je najvažnije tijelo koje potiče i ostvaruje njene ciljeve, a u njegovom sastavu su Predsjednik Akademije i svi članovi Predsjedništva Akademije (9), Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te 14 predstavnika svih specijaliziranih znanstvenih pravnih grana: Povijesti prava i pravne znanosti, Teorije prava i države i filozofije povijesti prava, Ustavnog prava, Kaznenog prava, Kaznenog procesnog prava, Građanskog prava i Obiteljskog prava, Građanskog procesnog prava, Međunarodnog prava, Financijskog prava, Upravnog prava, Trgovačkog prava i prava društava, Pomorskog i općeprometnog prava, Međunarodnog privatnog prava te Radnog i socijalnog prava.

Na Osnivačkoj skupštini Akademije izabran je prvi predsjednik Akademije prof.dr.sc. Željko Horvatić i devet članova njenog Predsjedništva. Na prvoj sjednici Predsjedništva Akademije izabrani su dopredsjednici Akademije prof.dr.sc. Branko Smerdel i prof.dr.sc. Petar Šarčević, Predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije prof.dr.sc. Nikola Gavella i Tajnik Akademije dr.sc. Davor Derenčinović. U tijeku su pripreme za prijem novih redovitih članova i suradnika Akademije.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike od 04. prosinca 2001. godine odobren je upis Akademije pravnih znanosti Hrvatske u Registar udruga Republike Hrvatske. Temeljem odluke Vijeća Pravnog fakulteta u Zagrebu kl.: 602-04/01-11/29 od 17. listopada 2001. sjedište Akademije pravnih znanosti Hrvatske je na adresi Pravnog fakulteta u Zagrebu, Trg maršala Tita 14.

III/ PRIORITETNA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA KOJE BI AKADEMIJA PRAVNIH ZNANOSTI TREBALA PROVESTI TIJEKOM 2002. GODINE

Znanstvena djelatnost Akademije tijekom 2002. godine trebala bi se prvenstveno odnositi na sustavno istraživanje radi dobivanja znanstvenih spoznaja o cjelokupnom hrvatskom pravnom sustavu, posebno radi ocjene njegove usuglašenosti s ustavnim načelima i zahtjevima vladavine prava (pravne države) i socijalne države. Istovremeno valja znanstvenim metodama utvrditi u kojoj su mjeri pojedini dijelovi hrvatskog pravnog sustava u međusobnom suglasju kojim se uspostavlja a zadovoljavajuća suvislost cjelokupnog sustava. Ta djelatnost ima i svoje praktične dijelove koji se odnose na sasvim konkretna i vrlo aktualna pitanja o pravnim i stvarnim mogućnostima ostvarenja i zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda i drugih ustavnih prava i sloboda, o dugotrajnosti sudskih i upravnih postupaka, o tzv. pravnoj nesigurnosti zbog čestih promjena u zakonodavstvu, itd. Cilj tih istraživanja nisu samo znanstvene spoznaje o tim i s njima povezanim sadržajima, već da one budu dostupne zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti u Republici Hrvatskoj.

Akademija smatra da je važnost nedvojbenih znanstvenih spoznaja o hrvatskom pravnom sustavu i njegovom djelovanju, posebno i osobito aktualna i s obzirom na već preuzete i predstojeće međunarodnopravne obveze Republike Hrvatske i na potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Treba bez utjecaja momentalnih političkih interesa i potreba, ali vodeći, ipak, računa o njima, koliko je realno neophodno, pomno i stručno analizirati međusobne odnose brojnih međunarodnih obveza za Republiku Hrvatsku u vrijeme kada se najavljuju obimne zakonodavne reforme radi usuglašavanja našeg pravnog sustava sa standardima i zahtjevima Europske unije. Bez takve analize, svaka pa i naša država može se naći na "vjetrometini" stalnog i nesustavnog djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti, radi udovoljavanja zahtjevima kojima je nerijetko već udovoljeno ili kojima se ne može ili ne treba udovoljiti jer su u suprotnosti s već preuzetim međunarodnim obvezama o istoj stvari. Trebalo bi, prije intervencije u bilo kojem dijelu pravnog sustava, jasno razlučiti obveze prema npr. Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe, Europskoj uniji, pa i još ponekoj međunarodnoj trgovačkoj ili drugoj organizaciji ili banci, budući da se sve one smatraju neprikosnovenim autoritetima u uspostavljanju i razvitku " najviših, opće priznatih... itd. načela, zahtjeva, standarda,...itd. vladavine prava, civilnog društva, građanske demokracije... itd. Državna vlast mora jasno znati što joj je u tom smislu za činiti i zašto, osobito ako su neke obveze preuzete od dviju ili više međunarodnih organizacija u međusobnom nesuglasju. Drugo je opet pitanje, koje sve obveze država preuzima i zašto. No to je već tema za znanstveni rad Akademije o odnosu nacionalnog suvreniteta i globalizacije gospodarskog i političkog sustava i pravnog poretka čovječanstva.

Takvo jedno, po prvi puta na multidisciplinarnoj osnovi zamišljeno i provedeno sustavno i konzistentno znanstveno istraživanje, za rezulate kojih bi svojim ugledom jamčili vrhunski pravni znanstvenici objedinjeni nezavisnim autoritetom Akademije pravnih znanosti Hrvatske, trebalo bi značajno utjecati na razvitak hrvatske pravne znanosti i doprinijeti boljoj informiranosti sva tri dijela državne vlasti u Republici Hrvatskoj


Predsjednik Akademije
Prof.dr.sc.Željko Horvatić
U Zagrebu 10. siječnja 2002.

Na temelju članka 11. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 70/97 i 106/97), Osnivačka skupština Akademije pravnih znanosti Hrvatske održana 7. studenog 2001. godine donijela je odluku o osnivanju.


Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana