Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić na poziv je organizatora održao pozdravni govor na XXIV. redovnom savjetovanju Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu koje je od 1.-3. prosinca 2011. godine održano u Opatiji. Tom je prilikom naglasio višegodišnju dobru suradnju između Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu i Akademije pravnih znanosti Hrvatske.

Povodom obilježavanja 10 godina od osnivanja, Akademija pravnih znanosti Hrvatske u suradnji s Hrvatskim udruženjem za kaznene znanosti i praksu organizirala je međunarodnu konferenciju "Osobna kaznena odgovornost u praksi "Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju". Konferencija je održana u ponedjeljak 28. studenog 2011. godine u vijećnici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s početkom u 10 sati. Na konferenciji je predstavljena i monografija "Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata i međunarodno kazneno pravo - izazovi i kontroverze". Program konferencije dostupan je u repozitoriju s lijeve strane. Nakon izlaganja autora monografije i recenzenta Stevena Beckera iz SAD, provedena je zanimljiva rasprava u kojoj je istaknuta neprihvatljivost konstrukcije zajedničkog zločinačkog pothvata za razvitak međunarodnog kaznenog prava i sudovanja. 

Uvidom u statistiku posjeta internetskih stranica Akademije pravnih znanosti Hrvatske utvrdili smo da je tekst Studije koji je od 18. veljače 2011. godine u elektronskom obliku dostupan javnosti na hrvatskom i engleskom jeziku zaključno sa 23. siječnja 2011. godine ukupno spremljen 1557 puta (tekst na hrvatskom jeziku) odnosno 864 puta (tekst na engleskom jeziku).

ZAKLJUČCI

 PREDSJEDNIŠTVA I ZNANSTVENOG VIJEĆA AKADEMIJE PRAVNIH ZNANOSTI HRVATSKE O NACRTIMA PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANOSTI, SVEUČILIŠTU I VISOKOM OBRAZOVANJU

(7. lipnja 2011.)

Nakon što je proteklo sedam mjeseci od objavljivanja prvog teksta nacrta navedenih zakona i reakcija brojnih institucija koje djeluju u tom dijelu društvenih djelatnosti u Republici Hrvatskoj predlagatelj, ne obazirući se na argumentirane primjedbe i prijedloge za promjenu prvobitnog prijedloga, nisu promijenili njegove bitne sadržaje, već inzistiraju na donošenju upravo tako, po njima oblikovanog teksta. Zbog toga, a osobito zbog brojnih najnovijih nepovoljnih ocjena tog prijedloga u najvećem dijelu hrvatske akademske zajednice da nacrti prijedloga zakona o znanosti, sveučilištu i visokom obrazovanju sadrže niz odredaba kojima se ograničava Ustavom Republike Hrvatske zajamčena autonomija sveučilišta, njegovih sastavnica i individualne slobode i prava akademskih nastavnika i znanstvenika, APZH je odlučila ponovno upozoriti na svoja stajališta o prijedlozima zakona o znanosti i visokom obrazovanju.

1. Predložena struktura i nadležnost ključnih tijela u znanosti i visokom obrazovanju (Sveučilišno vijeće, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju) dovode u pitanje načelo prema kojem isključivo sveučilište ima pravo uređivati svoj unutarnji ustroj i prioritete razvitka znanosti.

2. Umjesto poticanja i afirmacije rada Odbora za etiku i znanost u visokom obrazovanju i Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti visokog obrazovanja, ta se tijela predloženim zakonima ukidaju što je u suprotnosti sa zahtjevom za afirmaciju znanstvene etike i sudjelovanjem socijalnih partnera u raspravama oko financiranja sustava znanosti i visokog obrazovanja. Istodobno se novim zakonima predlaže uvođenje moralne odgovornosti s pravnim posljedicama ali bez pravnog temelja i pravnog postupka za zaštitu ustavnih sloboda i prava sveučilišnih nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice. No ne predlaže se ograničavanje etike u znanosti na davanje vještačkih mišljenja pa tako ostaje otvorenom mogućnost zloupotrebe etike za donošenje - navodno znanstvenih - odluka o životu i smrti.

3. Neprihvatljivo je utvrđivanje kapaciteta visokih učilišta od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje jer to predstavlja zadiranje u autonomnu nadležnost sveučilišta kod provedbe upisa studijskih programa.

4. Ukidanje pravne osobnosti fakulteta i umjetničkih akademija protivno je ustavnim jamstvima autonomije sveučilišta te slobodi znanstvenog, umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, koja opet proizlaze iz naravi kako tog stvaralaštva tako i sveučilišta. Naime, samo djelatnici pojedine znanosti, odnosno umjetnosti imaju znanstvene, odnosno umjetničke kvalifikacije da donose stručne odluke o tom koje će se djelatnosti obavljati u toj znanosti, odnosno umjetnosti u sveučilištu i tko je sposoban da ih obavlja kao nastavnik, suradnik, student ili čelnik te su samo ti djelatnici znanstveno, odnosno umjetnički kvalificirani prenijeti dio svojih ovlasti širim zajednicama znanstvenika i umjetnika, pa tako i sveučilištima.

5.  Neprihvatljivo je  da se individualna prava i slobode akademskih nastavnika u znatnoj mjeri ograničavaju propisivanjem neodređenih uvjeta za izdavanje i oduzimanje akademske dopusnice (venia docendi).

6. Neprihvatljiva su i za razvitak znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj predložena  rješenja kojima se u znatnoj mjeri otežava napredovanje nastavnika i znanstvenika u znanstveno-nastavnim i suradničkim zvanjima i  stvara rizik od odljeva visokokvalitetnih kadrova iz sustava znanosti i visokog obrazovanja u privatni sektor i inozemstvo.

7. Neprihvatljivo je i sasvim neutemeljeno izjednačavanje sveučilišnih i stručnih studija.

8. Neprihvatljivo je da predloženi zakonski sadržaji otvaraju ničim opravdane mogućnosti za dezintegraciju postojećih struktura hrvatskih sveučilišta i neopravdanu komercijalizaciju i privatizaciju znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra za koje je država dužna skrbiti.

9. Neprihvatljivo je da u izradu nacrta zakona nisu bili uključeni predstavnici pravne znanosti, ujedno i članovi akademske zajednice, i to ne samo radi nomotehničke pomoći u oblikovanju teksta prijedloga zakona, već radi oblikovanja njegovih važnih sadržaja koji se odnose na ustavnopravna pitanja. U izradi novog prijedloga ti znanstvenici morali bi svakako biti uključeni.

10. Zbog svega navedenog Akademija pravnih znanosti Hrvatske smatra da predloženi zakoni bez odlaganja moraju biti povučeni iz zakonodavne procedure i da se izradi novih zakonskih prijedloga može pristupiti tek po izradi strategije razvitka znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Predsjednik Akademije

Prof. emerit. dr. sc. Željko Horvatić

Predsjednik Znanstvenog vijeća

Prof.dr.sc. Vladimir Ljubanović

Na poziv Matice Hrvatske Austrije i uz preporuku Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji, predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić održao je u četvrtak 28. travnja ove godine u Hrvatskom centru u Beču predavanje o teoriji tzv. zajedničkog zločinačkog pothvata u posljednjoj presudi ad hoc Haaškog tribunala. Predavanje je bilo dobro posjećeno, a u raspravi poslije predavanja sudjelovali su i veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji gospodin Gordan Bakota i veleposlanik u misiji Republike Hrvatske pri OSS i UN gospodin Neven Madey te diplomati iz Veleposlanstva i Misije. 

Na konferenciji za sredstva javnog priopćavanja koje je sazvala Akademija pravnih znanosti Hrvatske za 18. veljače 2011. radi obavještavanja javnosti o slanju znanstvene studije o teoriji ZZP MKSJ ,  uvodne napomene dali su Predsjednik Akademije prof. emeritus dr. sc. Željko Horvatić koji je bio i predsjednik Savjeta Vlade RH za pomoć prijateljima suda u predmetima pred MKSJ i prof. dr. sc. Davor Derenčinović tajnik Akademije i član toga Savjeta  do prestanka njegovog  rada. Obojica su i suatori Studije.  

Akademija pravnih znanosti Hrvatske dovršila je 2007. godine znanstvenu studiju o pojmu i sadržaju tzv. “zajedničkog zločinačkog pothvata“ u optužnicama i judikaturi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Tu znanstvenu studiju po  prijedlogu Vlade Republike Hrvatske sačinili su članovi Akademije stručnjaci za međunarodno pravo, međunarodno kazneno pravo,  kazneno pravo i kazneno procesno pravo, kako bi o tom pravno problematičnom pojmu raspravnim vijećima MKSJ mogli pružiti pomoć tzv. „prijatelji suda“ /amici curiae/ predviđeni statutom tog suda. Budući da je prijedloge Vlade RH za „prijatelje suda“ svojevremeno MKSJ odbio, sada smo smatrali potrebnim i korisnim tu studiju dostaviti predsjedniku tog suda g. Robinsonu na upotrebu po njegovom nahođenju. O toj našoj namjeri obavijestili smo predsjednicu Vlade RH gospođu Jadranku Kosor koja je u razgovoru s predstavnicima Akademije 16. veljače 2011. godine dala suglasnost da se ta od Vlade RH zatražena studija učini na ovaj način dostupnom predsjedniku MKSJ i javnosti. Na osnovi te suglasnosti Akademija je 16. veljače 2011. godine uputila tekst studije na engleskom jeziku predsjedniku MKSJ gospodinu Patricku Robinsonu. Tekst studije na hrvatskom i na engleskom jeziku dostupan je od danas u elektronskom formatu na web stranicama Akademije pravnih znanosti Hrvatske http://www.pravo.hr/apzh. Osnovni zaključci te studije koja, se odnosi samo na pravne a ne i na činjenične sadržaje optužnica i judikature MKSJ su slijedeći:

1) Zajednički zločinački pothvat nije bio dijelom međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su, prema tvrdnjama optužnica, počinjena kaznena djela koja se optuženicima stavljaju na teret.

2)  Pravna konstrukcija”zajednički zločinački pothvat” je u  suprotnosti s načelom krivnje kao jednom od temeljnih načela suvremenog kaznenog prava.

3) Opasnim proširenjem elemenata odgovornosti zajednički zločinački pothvat je sasvim blizu krivnji zbog udruživanja (guilt by association) što nije predviđeno Statutom MKSJ.

4) Izvođenje zaključka o postojanju optuženikove namjere iz objektivnih okolnosti (inferencija) kod druge i treće kategorije zajedničkog zločinačkog pothvata upitno je s aspekta poštivanja načela presumpcije okrivljenikove nedužnosti koje je, između ostalog, propisano člankom 21/3 Statuta MKSJ.

5) Sudska praksa MKSJ u vezi primjene teorije zajedničkog zločinačkog pothvata i odredaba Statuta u kojima je ta teorija navodno sadržana nije jedinstvena i u suprotnosti je s načelima pravne sigurnosti i pravednosti.

6) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata na cjelokupne političke i vojne strukture države i druge “poznate i nepoznate” osobe ne ispunjava uvjet preciznog optuživanja i može stvoriti dojam o “političkom utjecaju” na međunarodno kazneno pravosuđe. Štoviše, umjesto osobne, pa  eventualne zapovjedne  odgovornosti određene konkretno optužene osobe, otvara se nedopustivi prostor za kaznenu odgovornost država, što je pravno neprihvatljivo

7) Široko koncipirane optužnice utemeljene na teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata koje sadrže “kolektivno” optuživanje ne samo osoba protiv kojih je pokrenut kazneni postupak već cjelokupnih državnih i vojnih struktura kao i “znanih i neznanih osoba” ugrožava temelje i djelovanje MKSJ I međunarodnog kaznenog pravosuđa.

8) Davanje kredibiliteta teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata u postupcima pred međunarodnim kaznenim sudovima stvara rizik od još raširenije i po temeljna ljudska prava intruzivnije primjene te teorije u postupcima pred nacionalnim sudovima. Primjena te teorije podriva suvremeno kazneno pravo utemeljeno na tradicionalnim načelima i pravnoj dogmatici.

9) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata imati će nedvojbeno, sagledive negativne posljedice na proces afirmacije međunarodnog kaznenog prava i pravosuđa kao supranacionalnog, neovisnog suda čovječanstva.

10) U praksi međunarodnih kaznenih tribunala teoriju zajedničkog zločinačkog pothvata valja nadomjestiti ostalim uvriježenim institutima osobne kaznene odgovornosti kao što su supočiniteljstvo i posredno počiniteljstvo.

U Zagrebu 18. veljače 2011.

Na poziv predsjednice Vlade Republike Hrvatske gospođe Jadranke Kosor, dipl.iur., izaslanstvo Akademije u sastavu prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić, predsjednik Akademije i prof.dr.sc. Davor Derenčinović, tajnik Akademije, razgovarali su u srijedu 16. veljače 2011. godine u prostorijama Vlade Republike Hrvatske s predsjednicom Vlade o dosadašnjim aktivnostima Akademije i planovima za sljedeće razdoblje. Predsjednica Vlade dala je podršku i suglasnost Akademiji da Studiju o zajedničkom zločinačkom pothvatu  praksi Međunarodnih kaznenih tribunala koju su članovi Akademije 2007. godine izradili za potrebe "prijatelja suda" dostavi predsjedniku Međunarodnog kaznenog suda za bivšu SFRJ gospodinu Patricku Robinsonu.